Polako se upoznajem s Kalinjingradom, a taj proces svakako mi je olakšao jedan lagani osmijeh sreće.

Naime, uspio sam si pronaći vozača koji će mi biti na usluzi dok sam u Kalinjingradu. To je nešto kao Uber, dolazi po pozivu, a nije klasični taksi. Radi na crno, ali meni dobro. Za 15-ak kuna dnevno riješio sam se svih briga oko prijevoza, što nije mala stvar. Smješten sam daleko od stadiona, a do prve postaje javnog prijevoza imam pješačiti oko pola sata. Tako da mi je otkrićem Danila, kako se zove taj moj Rus, žlica zbilja pala u med. Ovdje se vozi suludo. U biti, klasika za velike gradove, pa se najbolje povjeriti u ruke nekom iskusnom domaćem vozaču. Inače, Danil je zanimljiv tip. Rođen je u Permu pod Uralom, a u Kalinjingrad je došao trbuhom za kruhom. Navija za Amkar, pa sam mu spomenuo Osječanina Josipa Kneževića, koji je nosio dres tog kluba. Pogledao me bijelo. Nije imao pojma o kome pričam. Posebni je spektakl način na koji komuniciramo. Ruski, hrvatski, engleski i neizostavno mahanje rukama, ali uvijek se uspjemo dogovoriti. Inače, ni taksi-prijevoz ovdje nije skup. Primjerice, od zračne luke do grada može se doći za 50-ak kuna, a u samom gradu start taksista je pet kuna. Kalinjingrad ima više od 450.000 stanovnika. Mali grad, kaže Danil. Za ruske prilike možda. Malo sam “bacio njušku” i mislim kako će se navijači ovdje dobro zabaviti. Noćnih barova je cijelo čudo, ima ih sa striptizom, ima i onih s peep-showom, a za one konzervativnije postoje i uglađeni s glazbenim programom. Cijene su u redu što i nije čudno ako je istina što tvrdi Danil da je prosječna plaća između 2500 i 3000 kuna. Pivo se može popiti već za 100 rubalja, što je oko deset kuna. Iskreno, takve birtije još nisam otkrio. U onima u kojima sam bio, plaćao sam od 15 do 19 kuna. Istina, te su u centru grada, pa ako se doda Svjetsko prvenstvo, koje je pravi trenutak za “berbu”, onda je i to pristojna cijena. Za onu najnižu trebalo bi vjerojatno obići neke „lokalne institucije“ u perifernim kvartovima, ali tamo „gostovati“ baš i nije preporučljivo jer Kalinjingrad ima dosta problema s drogom, prostitucijom i organiziranim kriminalom. O tome svjedoče i brojne policijske patrole koje su gusto postavljene po cijelom gradu. Nema dvojbe kako su se ruske snage osiguranja itekako dobro spremile za ovo prvenstvo, a posebno se to odnosi na Kalinjingrad, koji će osim hrvatskih navijača, ugostiti još srpske, engleske i marokanske fanove, a to su skupine navijača koje se smatraju rizičnima. Najveći izazov će svakako biti utakmica Srbija – Švicarska, koja se ovdje igra šest dana nakon našeg okršaja s Nigerijom. Inače, moj prijatelj Danil najviše se veseli dolasku Engleza. Kako i ne bi, jer sumnjam da će oni dobiti tako povoljnu cijenu prijevoza koju je dao meni…