Damir Zrno, sommelier i dobar poznavatelja vina Slavonije i hrvatskog Podunavlja, s kojim smo porazgovarali o vinarijama Slavonije i hrvatskog Podunavlja, podsjeća kako sami vinari ističu da je 2017. bila vrlo dobra vinska godina.

Kako po urodu koji svakako nije presudan u proizvodnji vina, tako i prema kvaliteti grožđa, šećerima, odnosno ekstraktima koji su završili u vinima, ističe on.

Vrlo brzo vinska će javnost moći i kušati i ocijeniti bijela vina berbe 2017. već ovih dana, prilikom proslave svetoga Vinka, vinogradarskog blagdana koji označava ulazak u vinograde, odnosno početak rezidbe. Također i službeno, 31. siječnja, u zagrebačkom Westinu.

- U svakom slučaju držim da će vinari istočne kontinentalne Hrvatske s vinima berbe 2017. polučiti dobre rezultate na domaćim i inozemnim natjecanjima. Sudjelovanje na prestižnim svjetskim natjecanjima, poput Decanterovog u Londonu, ili onog u Münchenu, često je za manje vinare financijski zahtjevno, ali svaka osvojena medalja predstavlja važan korak u gradnji uspjeha - kaže Zrno.

Mnoge manje ili veće vinarije na području Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, proteklih su godina uložile značajna sredstva u podizanje vinograda, podizanje razine proizvodnje u podrumu, ili u vlastiti marketing. - Kompletna razina našeg vinarstva značajno je porasla. Primjerice, prije deset godina, kada sam vodio jednu grupu vinara iz Kutine po našim vinarijama u Podunavlju, rijetko koja je imala svoju kušaonicu, posebice u zatvorenom prostoru. Danas gotovo svaka vinarija imaju kušaonicu. Sagradili su ih vlastitim ulaganjima, ili koristeći sredstva EU fondova, vinsku omotnicu i slično. Dobar dio vinarija uložio je mnogo u tehnologiju proizvodnje, jer se pokazalo da bez obzira na klimatske i druge uvjete koje imamo u proizvodnji grožđa, na terroir, kako to kažu Francuzi, za vrhunska vina ipak je potrebna i vrhunska tehnologija u podrumu. Velike vinarije, poput Iločkih podruma, Belja, Kutjeva, Feravina, ili PP Orahovice, dobro je poznato, imaju uvjete i pretpostavke za proizvodnju na visokoj razini. No, posljednjih godina mnogo su ulagale u proizvodnju manje vinarije, poput Kalazića, Kolara, relativno nove vinarije Sabo i Svijetli dvori, zatim Antunović, Brzica, misna vina, naravno i brojne druge vinarije u Iločkom ili Kutjevačkom vinogorju. A ta ulaganja daju rezultate - ističe Zrno.

Kada je u pitanju prodaja vina svaki vinar složit će se kako nema bolje prodaje od one na tzv. kućnom pragu, odnosno u vlastitom podrumu. Uz porast razine kvalitete vinske proizvodnje istodobno raste i razina ponude vinskog turizma. Zrno je na tu temu ispričao anegdotu s jednim Nizozemcem kojega je sreo na festivalu VinoCOM u Esplanadi, prije dva mjeseca, a koji se zanimao za dolazak u Slavoniju zbog eno i gastronomske ponude. - Rekao mi je da je bio na Baliju, Kubi, u Zanzibaru, te mnogim drugim svjetski poznatim destinacijama gdje je "more slano". S druge strane, kaže Nizozemac, kontinent nudi pregršt različitosti, okusa i mirisa, promjena vizura i krajolika i na relativno malom prostoru. I doista imamo veliku priliku u ruralnom turizmu. Naravno, to je kompleksan posao koji zahtijeva velika ulaganja u infrastrukturu, smještaje i sadržaje. Dio toga imamo, a dobar dio još moramo graditi – kaže Zrno.

Dobar dio vina proizvedenih na istoku Hrvatske svoje tržište ima na Jadranu. Kada je u pitanju vino, mnogi naši vinari složit će se da tu dobro funkcionira veza plave i zelene Hrvatske. U prilog vinara Slavonije i hrvatskog Podunavlja svakako ide činjenica da proizvode veliku većinu bijelih vina koja su tijekom ljeta znatno traženija od crnih. Na visokim temperaturama, napominje Zrno, teško je piti snažna, opora crna vina, i to neovisno dolazila ona iz dalmatinskih ili kontinentalnih vinogorja. Mnogo su prihvatljivija laganija, svježija i osvježavajuća bijela, ili rose vina, kakvih upravo najviše nastaje na istoku Hrvatske. - Naposljetku, kaže se da je graševina prvo vino u Dalmaciji – naglašava Zrno.I.Mikulić