ĐAKOVO

Neće demografsku sliku mjesta uljepšati ni iseljavanje zaustaviti uređene javne površine, sređena igrališta, ili uredna groblja. Od toga se, svjesni smo u Općini, ne može živjeti, nego od radnih mjesta, zapošljavanja i dobrih plaća. Jučerašnje su to riječi semeljačkog načelnika Grge Lončarevića koje su možda najbolji rezime, rješenje za poražavajuće depopulacijske trendove u Đakovštini, što je prije slovila za kraj s približno 55.000 stanovnika, popraćenih još k tome i iseljavanjem. Iako su Semeljci najrazvijeniji među devet općina Đakovštine, u njihovih pet sela lani je rođena 41, a umrle 64 osobe. Ne pomaže ni to što ovaj dio Đakovštine prednjači infrastrukturom, uređenošću, povlačenjem EU novca, kao i činjenicom da je u tom kraju veliko poljoprivredno poduzeće što ga čini jakim poslodavcem. Zabrinjavajuća depopulacija učinila je da je u ovoj općini broj stanovnika između dva popisa, od 2001. do 2011., izgubila gotovo 500 stanovnika – s više od 4800 iz 2001., sada je pala na 4400 duša - kaže Lončarević i spominje svijetao primjer Mrzovića gdje je nekoliko jakih poljoprivrednika koji trebaju radnike, a upravo to ovo selo drži na životu.

Za plakati je podatak da je u čak deset sela općine Levanjska Varoš u 2017. rođeno samo petero, a u općini Drenje s čak 12 sela, doznajemo od tajnice u Općini Valerije Filaković, samo 13-ero djece. Njih 13 rođeno je u pet sela i to najviše, njih petero, u nevelikom Pridvorju, potom u Drenju, Mandićevcu, Potnjanima i Preslatincima. U preostalih sedam – Bračevcima, Bučju, Kućancima, Paljevinama, Slatiniku, Boroviku i Podgorju, u cijeloj 2017. plač novorođenčeta začuo se nije. U varoškom kraju bilo ga je tek u Paučju, Breznici i Slobodnoj Vlasti, dok u Varoši, Majaru, na Ovčari, u Musiću, Milincu, Ratkovom Dolu, Čenkovu... ni jedno. Slavonija, ističe demograf s Instituta Ivo Pilar u Vukovaru Dražen Živić, tako samo potvrđuje epitet najvećeg depopulacijskog i iseljeničkog žarišta u RH. Ni Strizivojna se od 2017. ne može više pohvaliti dosadašnjom činjenicom da je jedna od samo pet općina istočno od Zagreba s pozitivnim prirodnim prirastom – s više rođenih nego umrlih. Jer, kaže načelnik Josip Jakobović, lani su tu rođene 23, a umrle 24 osobe.

– Jest razlika jedna osoba, no stanje u plusu je prekinuto. Stoga sam donio odluku da od 1. siječnja 2018. rodiljne naknade idu s 1000 na 2000 kuna. Znam da je to nešto zbog čega se netko neće odlučiti na (još jedno) dijete, no može olakšati roditeljima. Samo radna mjesta i dobre plaće mogu natjerati ljude da ostanu u Slavoniji, zasnivaju i povećavaju obitelji - kaže Jakobović. Iako je i u njegovoj općini veliki poslodavac pilana s 470 zaposlenih, radnih mjesta ipak nema dovoljno za sve, pa se i tu iseljava. Više je umrlih nego rođenih u 2017. i u đakovačkom prigradskom naselju Budrovci.

– Baš je župnik iznio podatak da je lani u selu rođeno 16, a umrle su 23 osobe, a godišnji prosjek mortaliteta bio je 12 do 15 osoba. Između dva popisa stanovništva selo je manje za oko 200 duša - kaže član MO-a Tomislav Vuković.

Razloga za optimizam nema ni u jednoj od dvije đakovačke župe, onoj većoj - Župi Svih svetih. Ona, kaže njen župnik Tomislav Ćorluka, u 2017. u odnosu na 2016. bilježi manji boj krštenika, prvopričesnika, krizmanika, vjenčanih.

- U 2016. imali smo 144 krštenja, dok ih je u 2017. bilo 120 s jednom odraslom osobom. Godinu ranije imali smo 141 prvopričesnika, a u 2017. u našoj ih je župi bilo 125. Krizmanika je također manje, u 2016. njih 156, a lani 130. Bilježimo i sedam vjenčanja manje. Jer u 2016. u našoj župi vjenčalo se 67, a lani 60 parova - kaže vlč. Ćorluka. Ipak, ono što je pozitivno jest to da se u ovoj župi bilježi i sedam pokopa manje nego u 2016., kada ih je bilo 179, a lani 170. Tako statistika ove župe kaže da je u njoj lani čak 50 župljana više pokopano nego što ih je kršteno. Kako doznajemo u gradskoj upravi, u Đakovu i prigradskim naseljima ukupno je bilo 336 pokopa, od čega u gradu 216.

– Kada se govori o Slavoniji kao žarištu depopulacije RH ne smijemo zanemariti posljedice rata u ljudskim gubicima i materijalnoj šteti. Činjenica je da je tranzicija hrvatskog društva i gospodarstva nakon osamostaljenja, napose nakon rata, najpogubniji utjecaj imala u Slavoniji, jer je ona bila poljoprivredno područje s prehrambenom, drvnom i drugom industrijom oslonjenom na tu istu poljoprivredu. Ta tranzicija, počevši od loše pretvorbe i privatizacije itd., išla je za potpunom deindustrijalizacijom slavonskog prostora, pa i cijele RH, ali se najviše odrazila na ovoj regiji. Kolege su na tu temu radili istraživanje koje kaže da je u tom procesu (ovdje) nestalo tisuće tvrtki. Proces deindustrijalizacije počeo je još sredinom 1980-ih, kada su počeli prvi stečajevi. “Borovo” je praktički bilo u stečaju kada je rat počeo. Tu je i nabijanje etiteke poljoprivredi kao besperspektivnoj, jer ju se tada proglasilo djelatnošću koja ovisi o poticajima, uranja demograf Živić aktualnu poražavajuću depopulaciju Đakovštine u okvir regije koja je od dojučerašnje obećane zemlje, u koju se doseljavalo i ostajalo, došla do žarišta negativnih demografskih trendova i najvećeg iseljeničkog bazena u RH kojoj je, očito, među novogodišnjim željama najpotrebnija ona - više rađanja, manje umiranja i iseljavanja.