Područje praktično cijele Slavonije suočeno je s odljevom stanovništva. U selima su mnogobrojne kuće prazne, a u gradovima i kuće i stanovi u višestambenim zgradama. Koliko ta činjenica utječe na prostorno planiranje, urbanizam i arhitekturu, odnosno općenito na rad arhitekata?
Ovo pitanje postavili smo dvjema poznatim i utjecajnim osječkim arhitekticama - Željki Jurković i Danijeli Lovoković.
Željka Jurković predsjednica je Hrvatske komore arhitekata, iza nje je dugogodišnji rad u urbanizmu i prostornom planiranju, mnogi projekti javne i privatne namjene, a danas je predavač na Građevinskom fakultetu u Osijeku. Danijela Lovoković također iza sebe ima bogato iskustvo i uspješan rad. Danas je pročelnica Upravnog odjela za prostorno planiranje, zaštitu okoliša i prirode Osječko-baranjske županije. Obje su vodile Društvo arhitekata grada Osijeka, udruženje koje je u proteklih 20 godina prema izuzetnim aktivnostima i kvalitetnom radu prepoznato u cijeloj zemlji. Na pitanje o ispražnjenoj Slavoniji, i Jurković i Lovoković ističu kako je upravo stanovništvo osnova svakog prostornog planiranja i da se odljev stanovništva mora odraziti i na prostorno planiranje.
Prazne kuće i stanovi
- Od broja stanovnika i prostorne distribucije stanovništva proizlazi raspored manjih, srednjih i većih naselja, kao i raspored namjena unutar tih naselja. To konkretno znači da će se na sve ovo nužno odraziti odljev stanovništva i to tako da će se u revizijama prostornih planova vjerojatno smanjivati građevinska područja naselja. Jednostavno više nema potrebe čuvati područja za buduću gradnju, jer će je biti mnogo manje, ili je uopće neće biti. Smanjenje broja stanovnika svakako utječe i na gospodarsku i javnu namjenu u prostornom planiranju, tako da je danas upitno koliko područja treba planirati za takve namjene - naglašava Jurković.
Lovoković se u potpunosti slaže s tim, ističući upravo da su jedinice lokalne samouprave uvijek težile širenju građevinskog područja izražavajući očekivanja rasta broja stanovnika.
- Sada nam se događa upravo obrnuto - kuće i stanovi su nam prazni - napominje ona.
U praksi imamo jedan dobar primjer obrnutog postupka. Našoj je javnosti vjerojatno poznat slučaj Željka Strapača, iz sela Ozdakovci, kod Velike. Selo je praktično ostalo bez stanovnika. Strapač je s druge strane tražio poljoprivredno zemljište, jer se bavi poljoprivredom te je kupovao kuće s okućnicama u tom napuštenom selu. Zemljište je iskrčio, kultivirao i pretvorio u obradive površine, livade i pašnjake za stoku.
No, ljudi ipak traže sve bolje uvjete života i mnogi će željeti graditi. Što se i što bi se ubuduće moglo događati u slavonskim gradovima, pojašnjava Željka Jurković. Ona ističe kako je već dugi niz godina u razvijenom svijetu i Europi trend provedbe tzv. urbane obnove. Pojašnjava kako je riječ o načelu investiranja u prostor koji utječe na kvalitetu stanovanja i općenito života na vrlo racionalan i ekonomičan način.
Beskrajno širenje
- Pojednostavljeno rečeno, nastoji se zaustaviti beskrajno širenje urbanih građevinskih područja. Svako novo građevinsko područje zahtijeva obvezu ulaganja u izgradnju kompletne infrastrukture. Kada pogledamo na primjeru samo Osijeka, lako se može vidjeti da grad ima u svom izgrađenom području sasvim dovoljno praznog prostora za gradnju, ali i praznih postojećih stambenih jedinica. Rekonstrukcije gradova, ponavljam, provode se u mnogo razvijenijim zemljama od naše. Na žalost, u Osijeku se tome ne posvećuje pažnja, jer se tom pitanju ne prilazi s dobrim planom koji su donijele gradske vlasti, nego se radi i gradi prilično stihijski, pojedinačno - naglašava Jurković.
Na pitanje koliko općenito arhitekti imaju u Hrvatskoj utjecaja na politiku, Lovoković kaže da taj utjecaj sigurno postoji, ali bi u svakom slučaju bilo dobro da je taj utjecaj zatno veći.
- Urbanizam je najjača ruka politike - naglašava Lovoković.
Podsjeća da su arhitekti praktični umjetnici, jer studij arhitekture niti ne mogu upisati ljudi bez širokog općeg znanja, s obzirom na to da kada projektiraju moraju razumjeti kontekst, okolinu i potrebe ljudi. U vrijeme bivše ministrice graditeljstva Marine Matulović Dropulić, kaže Lovoković, najviše se poštivala arhitektonska struka i arhitekti su, bez obzira na političke boje, u njoj imali veliku potporu.
Željka Jurković također kaže kako je utjecaj arhitekture na politiku nedostatan.
- Urbanizam i prostorno planiranje jest dio politike, s obzirom na to da urbanističke i prostorne planove donose gradska i općinska vijeća, županijske skupštine, dok državni plan donosi Sabor. Arhitekti planeri planiraju prostor, no često su u tome suočeni s političkim pritiscima da se nešto napravi na način koji se kosi sa stručnim stajalištima. Recimo uvijek je bio golem pritisak lokalne samouprave i općenito politike na to da se građevinska područja šire beskonačno i to zbog tamo nekog vlasnika parcele koju treba “ubaciti” u građevinsko područje i povećati joj vrijednost. To su svakodnevne bitke koje vode prostorni planeri s ciljem zaštite prostora i javnog interesa, jer zaštita prostora i javnog interesa predstavlja bit njihovog rada. Na žalost, najčešće u toj “bitki” pobjeđuje politika - zaključuje Željka Jurković.
Igor MIKULIĆ
“Krezuba gradnja” ostala nakon građevinskog buma
Građevinski bum koji se događao prije početka recesije, najintenzivnije od 2005. do 2009. godine, ostavit će dugo godina vidljiv trag u javnom prostoru Osijeka. I ne samo Osijeka, iako se u njemu najviše gradilo, nego i drugih slavonskih gradova. Što je u tom graditeljskom eldoradu bilo pozitivno, a što negativno, vidljivo je praktično i laicima. Naše dvije arhitektice u potpunosti se u tome slažu. Željka Jurković ističe kako je pozitivno što je dobar dio građana riješio svoje stambeno pitanje kupnjom novog stana, ili gradnjom nove kuće. “Pozitivan je recimo primjer gradnje Retfale Nove, planski osmišljenog područja u naselju Retfala, gdje je nastalo kvalitetno stambeno naselje. Retfala Nova može se uzeti i kao odličan primjer urbane obnove”, ističe Jurković, dok Lovoković dodaje kako je zanimljivo što je kvadrat stana u tom naselju stajao približno isto kao i u drugim novim zgradama koje su tada nicale u gradu.
Na žalost, naglašavaju i Jurković i Lovoković, u tom intenzivnom graditeljskom zanosu Osijek je propustio kanalizirati višestambenu gradnju na dvije ili tri glavne gradske ulice, za što su se zalagali arhitekti, odnosno urbanisti. Tu se misli na ulice koje imaju širok cestovni profil, svu infrastrukturu, uključujući prometnu, poput Strossmayerove, Divaltove, ili Vukovarske ulice. Dakle, da se višestambena gradnja ne događa disperzirano u svim ulicama grada, pri čemu je nastala tzv. krezuba gradnja koja će još dugo stvarati negativnu sliku Osijeka. Termin “krezuba gradnja”, moramo to napomenuti, prvi je spomenuo arhitekt Miroslav Pavlinić.
- Na žalost prostorno planiranje je složen i dug proces te urbanisti nisu uspjeli na vrijeme zaštititi prostor - kaže Lovoković. Da je bila gradnja usmjerena na ove glavne ulice dobili bismo elementarni urbanistički red - napominje Jurković. “I osobno sam se za to zalagala i dolazila u konflikte s brojnim građevinskim investitorima i gradskim vlastima. Mnogo je mojih kolega arhitekata tako razmišljalo, ali u tome nismo uspjeli jer je investicijsko-građevinski lobi bio snažniji. Vidi se danas da smo bili u pravu”, ističe Jurković.
Politika uglavnom jača od arhitekata
Društvo arhitekata grada Osijeka (DAO) ove godine slavi 20 godina kako je reaktivirano nakon Domovinskog rata. Lovoković podsjeća da je DAO u tom razdoblju aktivno sudjelovao u odabiru niza arhitektonskih i urbanističkih rješenja važnih za Osijek. Takvih natječaja, kaže ona, od 2014. godine gotovo da i nema, raspisuje ih još samo Sveučilište J.J. Strossmayera, što je, ističe Lovoković, vrlo pohvalno. Jurković ističe kako se s ponosom može reći da je u tih 20 godina DAO uvijek jasno rekao svoje stavove te da je pomalo i frustrirana što gradske vlasti i građevinski investitori često nisu poštivali i prihvaćali te stavove. Najbolji primjer za to je tzv. krezuba gradnja. “Na žalost, proteklih nekoliko godina oslabio je naš utjecaj. Dobrim dijelom i zbog višestrukih izmjena različitih političkih opcija koje su vodile grad”, ističe Jurković. Lovoković pokušava optimističnije gledati na budućnost arhitekture, odnosno prostornog uređenja i urbanizma na području istoka Hrvatske, posebice Osijeka, nakon pokretanja Studija arhitekture i urbanizma u Osijeku. Napominje kako je najveći doprinos osnivanju tog studija dalo Društvo arhitekata grada Osijeka, ali je pohvalno to što su tu ideju raširenih ruku prihvatili u Rektoratu, kao i na Građevinskom fakultetu u Osijeku.
struka
UTJECAJ ARHITEKTURE NA POLITIKU JE NEDOSTATAN
Željka Jurković
predsjednica Hrvatske komore arhitekata
Jednostavno više nema potrebe čuvati područja za buduću gradnju, jer će je biti mnogo manje ili je uopće neće biti.