Kako je politika Moto kluba Pannonians - putovanja i samo putovanja, a vrijeme godišnjih odmora prava prilika za realizaciju iste, dogovor je bio da u dvije grupe obiđemo dobar dio srednje i istočne Europe. Moj plan je bio da malo bolje pročešljam zapad Češke i dio istočne Njemačke.

Organizacija puta, kao i uvijek, povjerena je turističkoj agenciji “Uradi sam”, koja se u zadnjih devet godina koliko vozim ture po Europi, pokazala kao odgovorna i pouzdana. Preko on-line aplikacije, pronalazim smještaje u Mađarskoj i Češkoj. Ništa ekstra, jer većinu vremena provodim ili na motoru, ili u obilasku gradova i lokacija koje posjećujem. Čist krevet i tuš koji radi sasvim mi je dovoljno. Polazak u nedjeljno prijepodne i dolazak na Panonsko more u Mađarskoj. Kako ove godine neću ljetovati na pravom moru, odlučujem se da na Balatonu provedem tri dana i pokupim boju. Smještaj pod nazivom Nostalgija pansion sve govori. Skromna soba s još skromnijim inventarom, ali me previše ne uzbuđuje. Jezero je predivno i vidi se koliko su naši susjedi zadnjih deset godina ulagali u infrastrukturu. Nakon kupanja i hvatanja morske boje, obilazim Siofok, najveći grad na obali jezera. Zanimljivost ovoga gradića je da svoj razvoj može zahvaliti gradnji pruge Budmipešta - Rijeka, koja prolazi kroz grad, a tada je podignut i prvi hotel.

Danas je Siofok prijestolnica turizma i preko ljetne sezone broj turista višestruko premaši broj stanovnika. Centrom dominira 45-metara visoki vodeni toranj s kojega puca pogled na jezero i okolicu. Nakon odmora na Balatonu, krećem dalje na putovanje do Češke, preko Austrije. Ceste su dobre, a cijene goriva kao i kod nas, ovisno o benzinskim crpkama. Ulazim u Češku praćen crnim oblacima iz kojih povremeno pada kiša. U večernjim satima ulazim u mjesto Blatnice, nekih 20-ak kilometara od Plzena. Odlučio sam se za manje i mirnije mjesto gdje ću boraviti pet dana, od većeg Plzena. Ljubazni domaćin, unatoč zatvorenoj krčmi koja se nalazi u prizemlju objekta, poslužuje me s pečenim kobasicama, ali me i upoznaje s gastroponudom u susjednom gradiću Nyrany, a koja se sastoji od pizzerije/restorana poznatog imena Parenzum?! Radoznao da upoznam vlasnika Poreča u tom dijelu zemlje, gdje hrvatski putnik-namjernik dolazi svake dvije godine, u prosjeku, sutradan nakon izleta u Karlovy Varyje, posjećujem objekt. Ali prvo nekoliko rečenica o izletu u grad koji je osnovao Karlo IV. u 14. stoljeću. Put od nekih stotinjak kilometara brzo je prošao i ja sam se našao u brdovitom dijelu, kojim vijugava cesta vodi do poznatih toplica. Ulazak u grad i dolazak u središte ostavio me je zaista bez riječi. Prekrasan grad s pročeljima zgrada koje kao da su upravo svježe oličene, mnoštvo turista i povijest koja se pred vama pruža, sve je to u svakoj ulici, na svakom koraku. Legenda kaže da je Karlo IV. imao ovdje lovačku kuću i često bi tu dolazio u lov. Prilikom jednog takvog lova jedan od njegovih goniča bio je ranjen, te je pao u vruću izvorsku vodu. Međutim, kako je ostao ležati u toj vodi, njegova je rana zacjeljivala. Karlo IV. uočio je tu promjenu, te je i sam odlučio isprobati djeluje li voda ljekovito i na njegove kosti, s obzirom na to da je imao s njima problema. Osamnaesto stoljeće donosi procvat ovoga grada, jer ga je car Josip I. proglasio slobodnim kraljevskim gradom. Posljednja desetljeća 19. st. obilježila je gradnja modernih lječilišnih objekata. Karlovy Vary nude bogatu i lijepu arhitekturu najčešće iz historicizma i secesije, a umirujuća priroda, ljekoviti izvori te raznolika kulturna ponuda, svakako ovome gradu daju preduvjete za stvaranje svjetski prepoznatljivog odredišta koje svake godine privlači sve više ljudi iz svih strana svijeta. Teška srca u kasnim popodnevnim satima krećem prema svojoj bazi.

Sutradan se odlučujem ponovno posjetiti Prag. Svatko tko je jednom posjetio ovaj grad, sigurno se, kao i ja, iznova vraća. Do Praga me vodi autocesta. Inače, u cijeloj Češkoj krstarenje autocestom je besplatno za motocikliste. Stižem u grad koji je, kao i svaka velika i poznata turistička destinacija, opsjednut turistima. Probijam se po velikoj vrućini do Starogradskog trga gdje se nalazi jedna od najpoznatijih gradskih znamenitosti - Tynsky chram. Sutradan se zapućujem u Dresden, grad u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, koji je 60 % uništen savezničkim bombardiranjem na kraju 2. svjetskog rata. Za ovu prijestonicu Saksonije s razlogom se koristi sinonim ‘Firenca na Elbi’, zapravo cijeli grad je riznica kulturnog i umjetničkog blaga. Šetajući se starim dijelom grada ulazim u srednjovjekovni dvorac Zwinger, pomalo nalik Versaillesu, sačuvanim zbirkama slika, oružja i umjetnina. Dresden je oduvijek bio kulturna prijestlonica Njemačke i samim time saveznici su ga izabrali za rušenje. Šetam se uz rijeku Elbu kojom neprestano prolaze turistički brodovi. Uz obalu dominira tzv. Bruhlska terasa, nešto kao balkon, a zapravo je niz zgrada iznad rijeke, koje u podnožju imaju široku šetnicu s ogradom na kraju, gdje se odvija život građana i turista, i sva važna događanja.

Sljedeći dan moj cilj obilaska je Češki Krumlov. Kao i Prag i on leži na Vltavi. Nastao je oko dvorca koji je središnji dio grada i nalazi se na UNESCO-voj listi svjetske baštine. Kako sam parkirao motor, oko mene su se sjatili brojni kineski, ili japanski, ili možda korejski turisti. Valjda su prepoznali azijski uradak motoindustrije pa su znatiželjno pogledavali i slikali moj motor. Dvorac je sagrađen u 13. stoljeću, a sve druge važnije zgrade od 14. do 17. stoljeća i to u gotičkom, renesansnom i baroknom stilu. Pješačim ulicom preko kockica, nalik našim u Tvrđi, i zaustavljam se ispred jednog romantičnog kafića gdje odmaram u debeloj hladovini uz kavu. Pokraj mene i dalje rijeke turista, mahom azijskog podrijetla. Još jedna od znamenitosti je i poznata pivovara Eggenberg. U povratku do motocikla s vrha dvorca još jednom fotografiram panoramu i strmom kaldrmom stižem do motocikla. Povratak do pansiona uz stajanje u “omiljenoj” pizzeriji na večeru.

Posljednjeg dana boravka odlučujem se na izlet ponovno u Njemačku. Moj cilj ovaj put nije stara kulturna znamenitost, iako se i za Pullman city može reci da je znamenitost koja kod nas i nije previše poznata. Na ovaj Westernstadt sam naišao u dugim zimskim mjesecima pregledavajući Youtube. Kako je ime Pullman city bilo više američko, mislio sam da se nalazi na području Texasa ili slično, ali ovaj mali etnogradić zapravo je blizu granice s Češkom i Austrijom u Bavarskoj. Sjedam na motor i krećem u pomalo western avanturu u ovaj tematski park. Stižem na veliko parkiralište koje je besplatno i prebrzo se radujući da će obilazak biti isto tako bez naplate. Naravno da nije tako i da ćete zadovoljstvo prolaženja kroz američku povijest platiti 21 euro. Za taj novac ipak ne dobijate samo šetnju, nego i pravi show koji traje nekih 50-ak min. Kroz glavnu ulicu, gdje su salooni, banka, sherif, mnoštvo trgovinica i barova, u jednom trenutku ona postaje arena i započinje prikaz američke povijesti. Prvo defile svih sudionika, a onda uz naraciju, naravno na njemačkom jeziku, pored vas prolaze Indijanci, traperi, tragači za zlatom, vojnici Sjevera i Juga, Meksikanci, Kanađani i mnogi koji su stvarali povijest. Pokraj mene prolaze konji, bizoni, krave i druge životinje. Uglavnom su svi ti statisti i glumci izvorno Nijemci, ali među Indijancima koji se pojavljuju na sceni, i tri su prava koja su došli iz Kanade i USA. Nakon završetka parade šetam se kompleksom koji se prostire na nekih 200.000 m2 i sagrađen je 1997. godine kao tematski i zabavni park. U njemu možete i noćiti, jer su apartmani u western stilu i s imenima američkih država ili poznatih likova iz povjesti na raspolaganju unutar parka, a možete i postaviti svoj šator.

Na povratku prema Osijeku zaustavljam se u Veszpremu, gdje i noćim. Ovaj gradić, smješten nekih 110 km od Budimpešte, a poznat je kod nas po rukometnom divu u kojem su igrali mnogi naši reprezentativci. Grad je sagrađen na pet brežuljaka i bogat je kulturno-povijesnim znamenitostima. Sutradan prolazak pored Balatona gdje jos malo hvatam morske boje i u večernjim satima stižem u Osijek.

Na ovome putovanju od 3200 km obišao sam šest destinacija i prošao kroz četiri države. Ceste su predivne u Češkoj, a nešto manje u Austriji, Njemačkoj i Mađarskoj te se putovanje motociklom itekako isplati, jer je odličan osjećaj vožnje krajolikom koji je još zelen kao da je u pitanju kraj svibnja, a ne srpnja. Cijene smještaja su povoljne, uz samo malo napora pretraživanja s aplikacijama koje to nude preko neta, a hrana koju sam konzumirao i domaća pića kompletiraju doživljaj. Sve u svemu, odabrane destinacije opravdale su moja očekivanja te je moja preporuka svima koji nemaju ideju kamo bi na godišnji odmor, preporučam Balaton, Dresden, Češki Krumlov, Karlovy Vary, Pullman city i naravno Prag!

Siniša MAURUS