Objavljeno 14. kolovoza, 2017.
Sedam dugih tjedana trajala je borba s birokracijom i papirologijom mladog Nicholasa Johnsa Daviesa, državljanina Walesa koji se nedavno službeno zaposlio u osječkoj IT tvrtki Inchoo, nakon što je ostvario pravo na radnu i boravišnu dozvolu u Hrvatskoj.
Taj je slučaj potaknuo opsežno istraživanje o cjelokupnom procesu koji moraju proći hrvatski poslodavci pri zapošljavanju stranih radnika, ali i o tome na što se stranci moraju pripremiti nakon dolaska u Hrvatsku i njezino tržište rada.
Prije svega, treba naglasiti da se strani radnici nakon dolaska u Hrvatsku svrstavaju u tri kategorije – državljane zemalja Europskog gospodarskog područja (EGP – zemlje Europske unije, uključujući Norvešku, Island, Lihtenštajn i Švicarsku Konfederaciju); državljane zemalja Europske unije na koje se primjenjuju mjere reciprociteta, odnosno uzajamnih mjera ograničenja zapošljavanja do 1. srpnja 2018. (Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjeverna Irska, Nizozemska, Austrija, Slovenija i Malta), a državljane svih ostalih zemalja na svijetu Hrvatska svrstava u takozvane treće zemlje.
Državljani Europskog gospodarskog područja, kao i članovi njihovih obitelji, jednostavno mogu raditi na temelju potvrde o prijavi privremenog boravka, odnosno boravišne iskaznice – nije im potrebna dozvola za boravak i rad u Hrvatskoj. Ako u RH žele raditi duže od tri mjeseca, u policijskoj upravi prijavljuju privremeni boravak u svrhu rada, a potvrde u svrhu rada ispisuju se bez odgode iz informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova te se uručuju radnicima.
Reciprocitet
No do dugotrajnog procesa traženja dozvole i problema s birokracijom dolazi kod svih radnika iz država koje nisu u EGP-u. Takva je situacija zadesila i mladog Nicholasa, koji dolazi upravo iz zemlje prema čijim građanima Hrvatska primjenjuje mjere reciprociteta. Tako kompleksni međunarodni odnosi traju od ulaska Hrvatske u Europsku uniju, kada je Vlada RH, 26. lipnja 2013., prema načelu uzajamnosti izglasala Uredbu o privremenoj primjeni pravila o radu, kojom se uvode mjere ograničenja za sve zemlje koje su hrvatskim državljanima uvele ograničenja i prijelazna razdoblja. Navedena uredba vrijedi i danas za sve one države članice Europske unije koje i nakon 1. srpnja 2015. primjenjuju istovrsne nacionalne mjere ograničenja pristupanju tržištu rada državljanima Republike Hrvatske i članovima njihovih obitelji. Kako ta ograničenja izgledaju u praksi, objasnili su u Inchoou, navevši da cijeli sustav funkcionira prilično otežano, a nejasne upute samo pojačavaju razinu frustriranosti - kako u poslodavca tako i u stranog zaposlenika.
- Od različitih tijela MUP-a nismo dobili jasan odgovor što i kako napraviti, gdje pronaći potrebne informacije ili od koga ih dobiti. Tek je Odjel za strance zagrebačkog MUP-a pomogao s potrebnim informacijama, pa smo ubrzo mogli predati zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad osječkom MUP-u, koji je nadležan. Nakon toga je trebalo četiri tjedna da se obradi zahtjev i odradi provjera, nakon čega je dozvola odobrena. Dakle, punih sedam tjedana neizvjesnosti - ističu iz Inchooa.
Boravak i rad
- Državljanima članica EU-a na koje se odnosi Uredba o privremenoj primjeni pravila o radu državljana država članica Europske unije i članova njihovih obitelji izdaje se dozvola za boravak i rad izvan godišnje kvote sukladno s odredbama Zakona o strancima. U postupku izdavanja te dozvole primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku, kojim je, između ostaloga, propisan rok za donošenje rješenja do 60 dana – objašnjavaju iz MUP-a.
- Rješenje o zahtjevu za dozvolu za boravak i rad donosi nadležna policijska uprava prema mjestu boravišta stranca. Izdavanje tih dozvola provodi se u skladu s godišnjom kvotom, koju odlukom donosi Vlada Republike Hrvatske, a ona je za kalendarsku godinu 2017. prvotno iznosila 7026 dozvola, ali je zbog velike potražnje u graditeljstvu krajem srpnja povećana na 9079 radnih dozvola - navode iz Hrvatske udruge poslodavaca, kazujući da su 4133 dozvole sada dostupne za graditeljstvo, 2320 za brodogradnju, 300 za promet, 200 za metalnu industriju, 175 za turizam i ugostiteljstvo, 40 za prerađivačku industriju, 38 za informatiku, 23 za kulturu, 20 za poljoprivredu i šumarstvo te 15 za zdravstvo.
Marko MANDIĆ
isti problem imaju i građevinari koji trebaju strane radnike
Dodatne investicije koje su za jesen planirane u sektoru graditeljstva, prisilile su Vladu na povećanje kvote za zapošljavanje stranaca s prvotnih 2080 radnih dozvola na 4133. Građevinska tvrtka Radnik d.o.o iz Križevaca već godinama na svojim projektima zapošljava strane radnike, većinom iz susjednih zemalja, boreći se, poput Inchooa, s dugotrajnim odobravanjem radnih dozvola. Predsjednik Uprave Radnika d.o.o. Mirko Habijanec mogućnost olakšavanja situacije poslodavcima, ali i stranim radnicima vidi u modelu “izaslanih radnika”, prema kojem se većina hrvatskih građevinaraa zapošljava u Njemačkoj. Taj model ne znači nužno odlazak, nego razmjenu radnika, koji ostaju obuhvaćeni sustavom socijalnog osiguranja države iz koje je “izaslan”, a obavezu plaćanja doprinosa imaju u državi u koju su otišli. “Takav model Hrvatska bi trebala uspostaviti s BiH i drugim susjednim zemljama izvan EU-a. To bi uvelike pojednostavilo zapošljavanje stranaca u Hrvatskoj”, naglašava Habijanec.