Kultura
TAMBURAŠKI ORKESTAR OPĆINE SEMELJCI

Vlado Čatić: Notno pismeni tamburaši ne 'proizvode' se u KUD-ovima i osnovnim školama
Objavljeno 31. srpnja, 2017.

Pomeli su 40. međunarodni festival umjetničke tamburaške glazbe u Osijeku s osvojene četiri nagrade: najviše bodova, 97,5 od 100, dobili su zlatnu plaketu, nagrađeni su za najbolju vokalnu izvedbu Roberta Adamčeka, a i najbolji instrumentalni bio je solist Vlado Toos!

Točnije, čak pet su tada osvojili nagrada – jer dobili su i plaketu “Dr. Josip Andrić” za najbolju praizvedbu koncertne skladbe “Slavonska svitanja” autora Vlade Čatića, voditelja Tamburaškog orkestra Općine Semeljci, o kojem je i riječ.

- Plaketu Zlatni glas dobili su za najbolju vokalnu interpretaciju skladbe “Pismo ćali” u izvedbi Roberta Adamčeka, uz Vladu Toosa, a budući da je festival natjecateljski koncipiran u više kategorija, ovisno o broju i dobi izvođača, logična je, ali ne i zanemariva plaketa Zlatna tambura Paje Kolarića s velikom pohvalom za najviše bodova u kategoriji komornih orkestara u kojoj smo bili prijavljeni, ali je 97,5 bodova donijelo i Zlatnu plaketu te nas definiralo kao apsolutnog pobjednika festivala - prezadovoljan je voditelj orkestra Vlado Čatić, koji je ovjenčan plaketom Zlatna trzalica.

U konkurenciji je bilo 28 orkestara, što je mnogo više nego prijašnjih godina na ovom festivalu. S obzirom na brojnost orkestara (i pretpostavljenu njihovu kvalitetu), mladi se orkestar nije nadao tolikim nagradama.

- Koliko mi je poznato, broj orkestara koji sudjeluju na festivalu kreće se između 15 i 18 u posljednjih 4-5 godina, što znači da je ove godine napravljen veliki iskorak. I mi smo nastupili prvi put i nismo mogli pretpostaviti kako ćemo se predstaviti u nama potpuno novoj i nepoznatoj situaciji. Mnogi čimbenici utječu na kvalitetu nastupa, od glazbene, tehničke pripreme, treme koja je neizostavna, stanja i usredotočenosti pojedinaca, opće atmosfere u orkestru, iskustva izvođača - što mi tek stječemo jer smo krenuli od nule prije tek tri godine... Mnogo je upitnika bilo pred nama, a ne smijemo zaboraviti ni iznimno stručnu i zahtjevnu ocjenjivačku komisiju i konkurenciju jer, koliko znam, ovo je najzahtjevniji natjecateljski festival za orkestre u široj regiji, uz rekordan broj sudionika. Naš je cilj bio dostojno se predstaviti, muzicirati i pokazati da uživamo u tom što radimo. Potajno smo se nadali ponekoj nagradi, ali ovakav smo uspjeh mogli samo sanjati. Dosta nam se toga u pripremi za festival posložilo, a velika hvala za stručnu suradnju i pomoć ide maestru Davoru Keliću, kojemu je javno priznanje zamalo izmaknulo, no s obzirom na stručnost i entuzijazam koji posjeduje, takva priznanja su njegova sigurna budućnost. Zahvalni smo i baritonu Robertu Adamčeku - kaže voditelj.

Nastupi pokreću

Iako je u radu sve, orkestar, osim što ubire nagrade, svojim članovima i javnosti priušti i brojne revijalne nastupe, poput onoga na Đakovačkim vezovima.

- Smisao je i cilj postojanja orkestra promicanje i predstavljanje našeg rada u području tamburaške glazbe široj publici i u svim žanrovima. Đakovački vezovi okupljaju ljubitelje izvorne folklorne tamburaške glazbe od koje ne bježi ni naš orkestar, no mi smo predstavili tamburu i pop-glazbom, evergreenima te ozbiljnom glazbom. Svaki nas nastup obogaćuje iskustvima i nadahnućima za daljnji rad. Jedna je zgoda vezana uz naš nastup u osječkoj konkatedrali 8. siječnja ove godine (promociju nosača zvuka s božićnim pjesmama u suradnji s vokalnim skupinama KUD-a “Lipa” Semeljci). Poznanik je nagovarao svoju suprugu da dođe s njim, znajući da ona ne voli tamburašku glazbu. Došla je i poslušala naš nastup, te iz korijena promijenila svoj stav o tamburama, što nas je ispunilo golemim ponosom. Nastupi pokreću i motiviraju sve glazbenike, a osobito mlade tamburaše - dodaje Vlado Čatić.

Đakovo je članovima orkestra tek jedna od postaja jer troje ih je bilo na folklornom festivalu u francuskom gradu Voironu. Pridružili su se Batorekovu orkestru. Takve 'posudbe' među orkestrima ipak nisu redovita praksa i zapravo su još jedna potvrda izvrsnosti ovoga orkestra.

- Veliki dio članova objektivno ne može nazočiti svakom nastupu jer ovo nije profesionalni, nego amaterski orkestar, u kojem su većina članstva maloljetne osobe koje imaju brojne aktivnosti i obveze. Ne bi li bilo nepošteno prema tamburašima spremnima za nastup tada otkazivati nastupe? Primjerice, nakon što su Ana, Eugen i Karlo pristali pridružiti se Batorekovu orkestru, a neki od mojih članova otišli na unaprijed dogovorene aktivnosti, uspio sam dogovoriti nastup na Đakovačkim vezovima u zadnji tren, ali i bio prisiljen 'posuditi' tamburaše koji su mi nedostajali za takav nastup. I tako se sve vrti u krug - dodaje voditelj, ne krijući da im imponira poziv u orkestre s kvalitetom i imenom.

Stručno vodstvo

Posebice spomenemo li ključnu informaciju za ovaj orkestar - osnovan je u prosincu 2013. Nameće se pitanje: zašto se toliko čekalo u selu s 30 godina tamburaške tradicije i 10-ak u tamošnjoj osnovnoj školi?

- Mogao bih postaviti i pitanje iz drugog kuta: koliko naselja u Slavoniji i Hrvatskoj veličine Semeljaca (cca 1200 stanovnika) ima orkestar, tamburaški ili bilo koji drugi? Tradicija sviranja tambure u Semeljcima jest iznimno duga tijekom osnovne škole (tamburaška sekcija) i pri KUD-u “Lipa”, ali to se dosta razlikuje od postojanja orkestra, koji mora imati stručno glazbeno vodstvo i notno pismene tamburaše. To se u KUD-ovima i osnovnim školama ne 'proizvodi'. Tek pojavom područnog odjela Glazbene škole iz Đakova u Semeljcima, moja dva brata, sestra i ja prepoznali smo potrebu i opravdanost postojanja ovakvog orkestra u našoj sredini među mladima koji završavaju glazbenu školu i uz veliki entuzijazam, strogo volonterski pristup i podršku lokalne zajednice uspjeli u realizaciji ovako lijepog projekta - ističe čelni čovjek ovoga sjajnoga i perspektivnoga orkestra.

Očekivano, neprestani im je problem financijska podrška za osnovne materijalne uvjete potrebne za normalan rad orkestra, od instrumentarija, stalaka za note, adekvatnog prostora za vježbanje, umnožavanja notnog materijala, a u svemu samo propagandno sudjeluju Ministarstvo kulture i Županija. Jedina im je, kaže, prava podrška Općina Semeljci, kojoj zahvaljuju.

Još je nešto čime se ne može mnogo orkestara pohvaliti - činjenica da su mnogi iz drugih općina (Strizivojna, Punitovci pa i Osijeka, Đakova...).

Entuzijazam i odricanje

- U orkestru je trenutačno aktivno 23 tamburaša, od toga sedam tamburašica. Iako Semeljci imaju znatno veći broj kvalitetnih tamburaša, samo manji dio se prepoznao u djelovanju našega orkestra, ali smo zato uvijek spremni primiti kvalitetne osobe i tamburaše, bez obzira na to odakle dolaze. Tako nas ima iz Semeljaca, Koritne, Strizivojne, Jurjevca, Punitovaca, Forkuševaca, Đakova i Osijeka - napominje voditelj, zahvalan svima na entuzijazmu i odricanju, posebice roditeljima i punoljetnima koji nisu iz Semeljaca, a redovito dolaze na probe trošeći svoje vrijeme i novac za, kako kaže, njihov užitak muziciranja! Poziva i sve zainteresirane za ovakav pristup bavljenju tamburaškom glazbom da im se jave i pristupe orkestru u kojem je više od polovice mladih do 20 godina.

- Od 23 aktivna tamburaša 15 je maloljetnih, ali glazbeno pismenih i željnih kvalitativnog napretka u sviranju tambure. Nekoliko starijih članova u početku rada orkestra nije se znalo služiti notama i to je predstavljalo problem, ali su golemo htijenje i pomaganje među članovima rezultirali time da su danas svi samostalni i glazbeno pismeni. Neponovljiv je doživljaj promatrati za vrijeme probe kako mlađi članovi uporno pomažu starijima u čitanju nota, dok stariji s poštovanjem prema znanju koje dobivaju strpljivo uče od mlađih. Taj odnos je temelj na kojem je izgrađen naš orkestar, uzajamno poštovanje, tolerancija i iskreno htijenje za kvalitativnim napretkom. Na žalost, bilo je i nekoliko vrlo talentiranih pojedinaca koji nisu bili spremni uložiti vrijeme i strpljenje u čitanje nota, pa su morali odustati, ali moje skromno mišljenje je da svatko može svladati čitanje nota toliko dobro da bi bilo dovoljno za muziciranje u ovakvom orkestru - zaključuje voditelj.

Narcisa VEKIĆ

uzajamno

POŠTOVANJE, TOLERANCIJA I ISKRENO HTIJENJE ZA NAPRETKOM

VELIKA I SRETNA OBITELJ

Orkestar vode četiri profesora glazbe, no najveći dio posla oko zvučanja orkestra obavlja Vlado Čatić: “Kod izvlačenja slamke namjestili su mi najkraću, opet. Neizmjerno mnogo znače sugestije, prijedlozi, savjeti koje očekujem i dobivam od kolega iz struke jer su uvijek iskreni i dobronamjerni, a više ljudi ujedinjenih u istom cilju napravit će mnogo više nego jedan sam, ma koliko stručan i sposoban bio. Svi smo ovdje strogo volonterski i ravnopravni, svatko u svojoj ulozi, bilo dirigenta ili nosača stalka ili nota... Povezuje nas golemo uzajamno poštovanje i prihvaćanje na osobnoj razini te funkcioniramo više kao jedna velika i sretna obitelj, a ne udruga tamburaša. Mislim da je to naše najveće bogatstvo, i kada se tomu pridoda velika ljubav prema tamburi, posebice orkestralnom muziciranju tamburom, onda je to jamstvo kvalitetnog i transparentnog rada kakav danas imamo!”

Potajno smo se nadali ponekoj nagradi, ali ovakav smo uspjeh mogli samo sanjati!

Možda ste propustili...

16. STUDENOGA 1991. - SJEĆANJE NA KOBNO POSLIJEPODNE PRIJE 26 GODINA

Šnajder: Drugoga je dana bilo još tužnije, iz kazališta se još dimilo!

MLU: PROJEKT “PANTA RHEI/SVE TEČE”

Rijeke Mura i Drava povezale austrijske i osječke umjetnice

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana