Konceptualna umjetnost sredinom je 60-ih započela likovnim djelima u kojima je dominirala igra riječi ili je u njima misao bila iznad estetskog užitka. Ana Petrović izabrala je takav umjetnički izričaj, pokazavši to u svojim radovima ranijih godina na skupnoj izložbi Likovna kolonija Rovinj, a potvrđuje i ovom samostalnom izložbom. Sam naslov izložbe to nam pokazuje i dokazuje; svojom ljepotom misli prožima i nadmeće se s estetskom ljepotom prikaza te iste misli. Misao kojom je izložba naslovljena istodobno je i sam izloženi rad. Misao koja se u prijevodu može tumačiti i kao: Od ničega do svega – Od svega do ničega, ili jednostavnije: Ništa svemu – Sve ničemu. Ista fraza nameće nam se i kao često prisutna paradigma: Ništa ili sve – Sve ili ništa, u opisu mentalnog sklopa i stava određenih ljudi.

Ana je Petrović prostor galerije slojevito popunila projekcijama videa na platnima koja vise sa stropa. Cjelokupnu je unutarnju arhitekturu tako pretvorila u prostorno-vremensku kutiju. Izabrala je svjetlo i tamu kao osnovne elemente kojima se koristi i kojima je moguće izraziti – sve! Slike su građene od mnoštva znakova nepovezanog značenja, zrcale današnje ekrane tableta i poruke koje se u njima stvaraju. Kombinacije tame i svjetla tvore posebnu strukturu na koju se postupno privikavamo. Tom prostorno-vremenskom instalacijom nudi složen pogled na svijet i komunikaciju. Komunikacija se očituje kroz dvostruku projekciju koja ima izvor s obje suprotstavljene strane prostorije, svaka projekcija ima svoju, suprotnog značenja rečenicu. Tu rečenicu promatrač uspijeva odgonetnuti samo ako pažljivo i strpljivo sudjeluje u cijelom vremenskom procesu projekcije, pritom obvezno mora sve odgledati s različtih pozicija u prostoru. Projekcija se odvija slovo po slovo, koje uz to i šeta po projekcijskom platnu u mraku...

Promatrači izložbe postaju sudionici, uvučeni u jedan drugi svijet, ezoteričan i tajnovit, svijet izvan običnog života, svijet samosvijesti i misli. Galerija postaje mjesto gdje se događa dijalog s mislima kroz pamćenje proteklog, ali i budućeg vremena. Dijalog sa sadašnjošću koja postaje prošlost dok istovremeno budućnost postaje sadašnjost, uz paralelno istraživanje bitka i svijesti kroz umjetničku interpretaciju. Izložba uključuje promatrača u svoj ludistički proces u kojem prevladava igra skrivača i rebusa; neprimjetno, nevidljivo s vidljivim, pokreće složene procese u našoj svijesti, budi maštu...

Svjetlost određuje postojanje, ali i nestajanje projiciranih oblika, znakova, simbola koji su zapravo slova. Na projiciranim platnima svjetlo i tama čine osnovnu komponentu oblika, a prostor galerije predstavlja mjesto za promišljanje odnosa između prostora, vremena, pamćenja i identiteta. Odsutnost boje ili monokromatska komponenta svjetla u službi je umjetničine redukcije likovnog izraza. Uz nekoliko prostih znakova sofisticirani dijalog s vidljivim i nevidljivim, prostor-vrijeme formom i memorijom. Red i kaos u našem vremenskom procesu razmišljanja i svijesti, koji se neprekidno razmjenjuju kroz beznačajne slojeve zamršenog i nepovezanog značenja, zapravo govore da je sadašnjost tek jedva vidljiv trenutak! - zapisao je Dario Sošić u povodu izložbe osječke autorice. N.Vek.