U izdanju Muzeja likovnih umjetnosti uskoro će biti otisnuta i u sklopu Osječkoga ljeta kulture predstavljena monografija osječkoga slikara Josipa Alebića. Autorstvo je povjereno 29-godišnjem povjesničaru umjetnosti i asistentu na Umjetničkoj akademiji, Igoru Loinjaku.

Publikaciju smatra hvalevrijednim potezom jer je i osječki Ogranak Matice hrvatske trenutačno vjerojatno najvažniji izdavački subjekt istočno od Zagreba.

- Publiciranje je umjetničkih monografija skupo, pa je teško dobiti naklonost izdavača koji nisu bar dijelom specijalizirani za tu vrstu izdavaštva. Nastojanja vodstva MLU-a da kvalitativno i kvantitativno poboljšaju svoju izdavačku djelatnost u ovom me slučaju raduju jer se radi o instituciji specijaliziranoj za likovnu i vizualnu umjetnost. Monografija o slikaru Josipu Alebiću nije prva u nizu publikacija takve vrste koje je MLU objavio. Prethodila joj je ona Vladimira Džanka koju je pisao Stanko Špoljarić. K tomu, kolega Daniel Zec priprema monografiju Branimira Davida Kusika, koja će zasigurno vrlo skoro tražiti svoje mjesto na knjižnoj polici - pojašnjava Loinjak.

O opusu se Josipa Alebića već pisalo, ali se nikada nije sustavno predstavio njegov cjelovit rad. Najčešće se, kaže Loinjak, radilo o prikazima pojedinih ciklusa koje su napisali Muhamed Karamehmedović, Nikola Kovač ili Vlastimir Kusik, a u ovoj se monografiji prvi put nastojalo na jednom mjestu predstaviti Alebićev opus sa svim njegovim tematskim i kvalitativnim oscilacijama i mijenama.

U sadržajnom se oblikovanju knjige Igor Loinjak odlučio na kronologijski prikaz jer ga je u Alebićevu slučaju smatrao pogodnijim od podjele poglavlja po temama ili ciklusima. Formom je nastojao biti što bliži formi stručnoga eseja, što je u kontekstu pisanja o likovnosti uvijek poželjno.

- Pri vrjednovanju cjelovitoga opusa ravnao sam se prema više stavki. Ponajprije mi je bilo stalo u knjizi reproducirati najbolje od onoga što Alebić ima, pa je već sam katalog djela svojevrstan filtar kroz koji je opus prošao. Prilikom odabira djela za reproduciranje vodila se briga i o tom da budu zastupljene sve faze – od djela nastalih za vrijeme gimnazije do najsvježijih platna. Uz slikarski mi je dio opusa bilo iznimno stalo osvrnuti se i na njegove crteže i grafike jer ih smatram područjem na kojem je Alebić bio mnogo slobodniji nego na platnu, osobito unatrag 15-ak godina. Njegove grafičke Entelehije, Gnijezdo, Kamara, Šuma i niz crteža Bez naziva zasigurno pripadaju u reprezentativne primjerke naše likovne baštine. U slikarskom dijelu opusa Alebićeva su Zemljišta te kasniji Lavori ciklusi kojima se u kontekstu visine dosega njegove slikarske prakse moralo dati najviše prostora - pojašnjava Loinjak koncepcijsku nit i u kojoj je mjeri u njoj provedeno stručno vrjednovanje slikara Alebića.

Josip Alebić od početka je bio upućen u tijek izrade monografije.

- Puno mi je pomogao oko izbora djela, njihovih naziva, bibliografije i popisa izložbi na kojima je sudjelovao. U sadržaj se teksta monografije, pak, nije miješao. Tu su mi od velike pomoći bili Vlastimir Kusik te Igor Zidić, koji je uz Helenu Sablić Tomić bio i recenzent monografije. Oni su mi svojim komentarima potvrdili da je posao na knjizi obavljen izuzetno dobro, što mi laska jer riječ je o mojoj prvoj objavljenjoj knjizi, dok je za dizajnerski dio zaslužan Davorin Palijan iz Grafike.