Čak 37 posto hrvatskih građana smatra da je autoritativan stil vladanja bolji od liberalno-demokratskog, što je uz Bugarsku, najveći postotak vjere u jednog jakog vođu. Nadalje, 57 posto ispitanika vjeruje da je liberalna demokracija najbolji mogući sustav, a 70 posto građana Hrvatske smatra da bi se većina odluka morala donositi direktnom demokracijom, a ne predstavnički, kroz parlament.

Rezultati su to istraživanje provedenog u sedam zemalja srednje Europe, uključujući i Hrvatsku. Istraživanje je proveo GLOBSEC, nevladina organizacija iz Slovačke koja se bavi pitanjima globalne, ali prije svega srednjoeuropske sigurnosti. To istraživanje pokazalo je kako je srednja Europa ostala u raskoraku između zapada i istoka, pogotovo kada je riječ o političkim orijentacijama. Građani Hrvatske, Poljske, Slovačke, Rumunjske, Češke i Bugarske pokazali su pomalo neobične i ponekad kontradiktorne stavove. Iako u svih sedam zemalja više ljudi podržava prozapadnu nego proistočnu politiku, u Češkoj, Slovačkoj i Mađarskoj, građani radije žele ne birati strane i opredjeljuju se ni za zapad, ni za istok, izjašnjavajući se da su u poziciji “sredine”. U Hrvatskoj se građani 56 posto izjašnjavaju za zapad, samo četiri posto za istok, ali veliki dio, njih 26 posto, želi biti “negdje između”.

Većina građana srednje Europe smatra da je Europska unija dobra stvar i želi ostati unutar njezinih granica. Najveći euroskeptici su Česi, od kojih 41 posto želi ostati u EU i 35 posto ih vjeruje da je EU dobra stvar. Čak 70 posto hrvatskih građana bi na imaginarnom referendumu, da je održan 2017. godine, izabralo da ostane u EU, a više od polovine ih smatra da je EU jako dobra stvar.

Odnos prema NATO-u također je dvojak u srednjoj Europi. Sve zemlje rado uživaju u sigurnosti koju pruža NATO, ali većina ih ne želi NATO-ove postrojbe na svojem tlu. Iznimka su jedino Poljska, Rumunjska i Hrvatska. Za Poljsku je NATO ipak neki jamac sigurnosti s obzirom na povijesno iskustvo Poljaka s Rusijom, te činjenicu da preko Kalinjingradske oblasti graniče s tom zemljem. Slično je i u Rumunjskoj, čiji izlaz na Crno more i blizina Krima neugodno podjećaju na vremena prije 1989. godine. Za Hrvatsku je jasno što znači članstvo u NATO-u i iskustva iz vremena dok nismo bili članica Saveza tako da čak 81 posto građana RH podržava članstvo u NATO-u, a osam od deset građana se slaže da bi Hrvatska trebala solidarno braniti druge članice ako budu napadnute, kao što očekuje pomoć i u slučaju da Hrvatska bude ugrožena.

Pristup internetu u svih sedam država ima više od polovice građana, uz ogradu da je taj postotak najniži u Rumunjskoj (58 %), a najviši u Češkoj (88 %). Pristup internetu ujedno je povezan s povjerenjem u medije, pa su tako Hrvatski građani osobito nepovjerljivi prema medijima - kao i Poljaci - dvije trećine ih ne vjeruju da mediji pružaju objektivnu sliku stvarnosti.

Kao zaključak istraživanja navodi se kako analiza trendova i stavova građana srednje Europe, unatoč svojim specifičnostima i razlikama, pokazuje da većina dijeli iste prioritete što se tiče EU-a i NATO-a. Povijesno iskustvo 20. stoljeća i turbulentni odnosi s moćnim zemljama objašnjavaju zašto većina građana zemalja koje su živjele “s druge strane zida” ne naginje previše na zapad, a još manje na istok, te preferiraju neutralan, položaj “u sredini”. Liberalna demokracija još je uvijek “najmanje zlo” za sve zemlje srednje Europe. Svoj danak uzimaju i globalni trendovi erozije povjerenja u institucije, vlade i medije.