U Ludens teatru njegove “Žene u crvenom” uspješno igraju već treću sezonu, u Koelnu još od studenog 2014. igra “Crni kruh” (u kojem glumi i njegova životna partnerica Anita Schmidt), zaigrali su ga i engleski kazalištarci, većina u državama u okruženju... a u njegovu rodnom Osijeku postavljena su samo dva njegova dramska komada - davne 1992. “Dobro došli u rat” i prije 14 godina “Jug 2”. Sudeći prema oduševljenim reakcijama gradonačelnika Ivana Vrkića i dogradonačelnika Vladimira Hama na jučerašnjem primanju tog plodnog i nagrađenog 56-godišnjeg dramatičara i pisca, možda najnoviji i ponovno nagradom “Marin Držić” prvonagrađeni komad Davora Špišića umjesto u Zagrebu i Splitu (čija se kazališta već otimaju za njega) zaigra u osječkom HNK.

Ugodno se Špišić osjećao i saznavši da mu je ponovno dodijeljena ta najuglednija državna nagrada za dramsko stvaralaštvo, ali i na javnoj (i financijskoj - 10 tisuća kuna) potpori Grada Osijeka, ponajviše jer je, kako kaže, ovo vrijeme destrukcije svih vrijednosti, kako kulturnih tako i društvenih i obrazovnh, i lijepo je biti stvaratelj svemu tomu usprkos.

Gradonačelnika Vrkića vesele u Osijeku ovakvi daroviti i marljivi kreativci, posebni i različiti, koji naš grad i društvo obogaćuju. Nije mu, dodao je u šali, vjerovao da u njegovu slučaju talent čini tek 7 %, a ostalih 93 rad. Da je upravo tako, potvrdio je Špišić rekavši kako se nakon svake nagrade autor mora odmah “resetirati” i krenuti iznova, a ne spavati na lovorikama. Ne krije da medijska pozornost dobro dođe, kao i nagrada, u obliku dodatnog ohrabrenja. Svakako poticajna je i činjenica da Ministarstvo kulture kazalištu koje se odluči uprizoriti prvonagrađeni komad daje potporu u visini nagrade, tj. 40 tisuća kuna. No, vjerujemo da je to samo poticaj, nikako jedini razlog zašto se većina nagrađenih komada s ovog natječaja vrlo brzo i uprizori. Kako svjedoči Špišić, upravo ovaj natječaj ima najveći stupanj demokratičnosti, jer se rukopisi šalju pod šifrom i u prvom je planu drama, a ne autor, čiji se identitet doznaje tek nakon objave pobjedničkih naslova.

- Tema je iz svakodnevice, vršnjačko nasilje zbog hendikepa. Junak se tijekom života uzdiže, prevladava posljedice nasilja i postaje uspješan političar, na žalost, u sprezi s kriminalnim miljeom, dobiva na izborima s najvećim brojem glasova u povijesti - škrto je autor otkrio zaplet svoje drame “Zidarija”, koja mu je ponovno donijela priznanje struke. S obzirom na to da pisci ne žive na dnu mora, kako je u šali dobacio, inspiracija je iz života, ali je priča ipak dorađena u njegovu spisateljskom laboratoriju.

- Svaka je sličnost slučajna - nasmijao se Špišić, dodavši kako je stvarnost ionako daleko maštovitija od bilo kojeg autora. Zadovoljan je kako njegove komade prima publika i izvan Hrvatske, kako se poistovjećuje i nerijetko ima potrebu nakon predstave s glumcima prokomentirati i dramu i aktualna zbivanja s kojima korespondira.

Iako uvijek može bolje, Davor je Špišić zadovoljan koliko domaćih dramatičara, tj. njihovih komada, dospije na hrvatske (i inozemne) kazališne daske. Drama postaje pravom, smatra autor, tek kada “prođe kroz glumca, redatelja i sve one koji stvaraju predstavu”.

Konkurencija za nagradu “Marin Držić” ponovno je bila žestoka. Svake godine sudjeluje jako mnogo talentiranih novih dramatičara.

- Nikada nismo oskudijevali u dobrim piscima, sjajnim glumcima i redateljima, i u teatru i na filmu i TV-u, i taj kapital treba koristiti i njegovati, što se ne čini često. Nedovoljno se snima, posebice uzevši u obzir da danas gotovo svaki pametan telefon može snimiti film. Nedopustivo je da TV kuće koje bi to morale raditi nemaju produkciju koja bi s obzirom na alate morala biti enormna - upozorava Špišić.

- Postoje ljudi koji misle da su onoliko jaki koliko je slabih oko njih. Ja sam jači ako je mnogo jakih oko mene, a ja pobijedim - zaključuje ponosno i kroza smijeh Davor Špišić.