Objavljeno 23. ožujka, 2017.
Obnovljivi izvori osiguravaju gotovo 90 posto “nove” energije, odnosno one koja je ušla u europsku elektromrežu u 2016. godini.
Istovremeno je vjetar pretekao ugljen i postao drugi najveći energetski kapacitet u Uniji. Iako podaci upućuju na brz zaokret EU-a s fosilnog goriva prema obnovljivim izvorima energije, industrija obnovljivih izvora zabrinuta je za budućnost, posebno oko političke potpore sektoru nakon 2020., kada prestaju vrijediti obvezujući ciljevi za obnovljivu energiju. U Europskoj se uniji udjel obnovljivih izvora energije u bruto finalnoj potrošnji energije u 2015. godini dodatno povećao prema zacrtanih 20 posto u 2020., a 11 zemalja, uključujući Hrvatsku, već je ostvarilo zacrtane ciljeve na nacionalnoj razini, pokazalo je izvješće Eurostata.
- Od 24,5 GW novih kapaciteta diljem EU-a izgrađenih u 2016. godini 21,1 GW, ili 86 %, bilo je na vjetar, Sunce, biomasu ili hidroenergiju, čime je premašen prethodni rekord, iz 2014. godine, od 79 % - piše britanski Guardian.
Prvi put su 2016. vjetroparkovi činili više od polovine instaliranih kapaciteta, pokazuju podaci udruge industrije vjetra WindEurope.
Plin pa vjetar
Energija vjetra tako je pretekla ugljen i postala drugi po veličini energetski kapacitet EU-a nakon plina. Njemačka je instalirala najviše novih kapaciteta za energiju vjetra u 2016., a Francuska, Nizozemska, Finska, Irska i Litva postavile su nove rekorde u instaliranju vjetroturbina.
Ukupan kapacitet bio je, istina, tri posto manji nego 2015., međutim, rast kod vjetrolektrana na moru, koje su dvostruko skuplje od onih koje se podižu na kopnu, pridonio je da ulaganja u tom sektoru diljem Europe dostignu rekordnih 27,5 milijardi eura. Najveći projekt bio je vjetropark Gemini na nizozemskoj obali, koji je na mrežu spojen u veljači 2016. i drugi je po veličini morski vjetropark u svijetu. “Broj instalicija je u redu i iznos investicija je vrlo dobar. Međutim, gledano na duži rok, samo sedam od 28 članica EU-a ima jasne politike i ciljeve za vetroenergiju za razdoblje nakon 2020. godine. Ipak, danas su diljem EU-a ambicije oko obnovljivih izvora energije manje nego prije pet godina, čak i prije tri godine”, istaknuo je direktor WindEuropea Giles Dickson.
Instalirani kapaciteti EU-a za poizvodnju energije iz vjetra dostižu 153,7 GW, ali i dalje čine nevelik dio ukupnih energetskih kapaciteta, 918,8 GW. Istovremeno industrija vjetra smatra da EU, prema Dicksonovim riječima, nedovoljno pritišće članice da zatvore stare elektrane na ugljen. Novi izvještaj WindEuropea, kao i europske statistike za 2016., upućuju na sve više podijeljenu Europu kada je riječ o energiji vjetra, piše EurActiv.
Švedska prva
Španjolska, Portugal, Italija i Grčka, koje su zajedno bile zaslužne za najveći dio rasta broja novih vjetroelektrana u razdoblju od 2000. do 2009., danas imaju samo mali udjel u novim instalacijama. Njemačka, koja već ima trostruko više vjetrokapaciteta od bilo koje druge članice EU-a, u 2016. instalirala je 44 posto novih europskih vjetroturbina.
U 2015. godini udjel obnovljivih izvora u usporedbi s godinom prije povećan je u 22 članice EU-a, uključujući Hrvatsku. Švedska prednjači među 28 zemalja članica, s udjelom energije iz obnovljivih izvora u bruto finalnoj potrošnji od čak 53,9 posto u 2015. Slijede Finska, s 39,3 posto, Latvija, s 37,6 posto, Austrija, s 33 posto, te Danska, s 30,8 posto. U stopu ih prati Hrvatska, s udjelom od 29 posto, u usporedbi s 2014., kada je udjel iznosio 27,9 posto, te 2004., kad je bio 23,5 posto, pokazalo je izvješće Eurostata. Hrvatska je zacrtala da do 2020. godine njezin udjel u obnovljivim izvorima dosegne 20 posto bruto finalne potrošnje energije. S druge strane, najmanji udjel obnovljivih izvora u 2015. zabilježili su Luksemburg i Malta, od po pet posto. U toj su skupini još Nizozemska, s 5,8 posto, Belgija, sa 7,9 posto, te Velika Britanija, s 8,2 posto.
Eduard SOUDIL
NASTAVLJEN POSTUPAK PROTIV SRBIJE ZBOG RUSKOG PLINA
Tajništvo Energetske zajednice priopćilo je da je nastavilo postupak protiv Srbije zbog sporazuma s Rusijom o isporukama prirodnog plina, kojim se krše propisi o konkurenciji. Srbija je dobila dva mjeseca da ispravi nepravilnosti. Srbija je upozorena da je tim sporazumom s Rusijom iz 2012. godine predviđeno da isporučeni plin bude namijenjen isključivo tržištu Srbije, što nije u skladu s propisima Energetske zajednice. Ministarsko vijeće ne kažnjava često zemlje, ali sankcije su moguće, i to gubljenjem prava glasovanja i uskraćivanjem sredstava za nadoknadu troškova za sudjelovanje zemlje u aktivnostima Energetske zajednice, a postoji mogućnost i da EU suspendira financiranje energetskih projekata. Na pitanje zašto se postupak pokreće pet godina nakon sklapanja sporazuma o isporuci plina s Rusijom, istaknuto je da je integracija tržišta plina sada došla u vrh prioriteta.