Ako ste ju propustili u ulozi Tosce prije godinu dana ili prije toga u naslovnoj ulozi u Bellinijevoj “Normi” ili u Verdijevu “Nabuccu”, ponovno 24. ožujka, s početkom u 19 sati - možete uživati u izvedbi ove izvrsne novosadske sopranistice, na daskama osječkog HNK-a.

Prvi put u 110. kazališnoj sezoni - biser belkanta: Norma - u naslovnoj ulozi svjetski poznata sopranistica Dragana Radaković. Tako vas s ponosom najavljuje osječki HNK. Veselite li se ponovnom dolasku u Osijek?

- Zahvaljujem na ovako divnoj najavi, ali HNK Osijek je moj dragi teatar, zapravo ovdje sam otpjevala najteže uloge Abigaila, Norma, Dona Ana i Tosca. Više se osjećam domaće, nego kao gost. Ovaj teatar prati moj uzlazni put kroz dugogodišnju suradnju i ja sam im na tom neizmjerno zahvalna! Ovo obostrano zadovoljstvo između ansambla HNK-a i mene izrodilo je niz divnih prijateljstva, koja bez obzira na daljinu traju i danas.

Koliko vas dugo nije bilo?

- Nije me bilo više od godinu dana, ali opravdano. Bilo je mnogo putovanja i obveza.

Uzmu li se u obzir destinacije koje ste u međuvremenu radno pohodili, uistinu stoji ona svjetski poznata. Otkrijte nam gdje ste sve pjevali, koje uloge?

- Svjetski poznata, hm? Lijepo je to pročitati, ali ja sebe nikada tako ne bih predstavila. Ipak, da ne budem preskromna, tomu je pridonio DVD opere “Turandot”, u produkciji sidnejske Opere, koji se prikazuje po kinima diljem svijeta. Mene je u Sydneyju tijekom predstava u naslovnoj ulozi vidjelo 48.000 ljudi, a s ovim DVD-om ta je brojka mnogo veća.

Kako se nakon takvih iskustava vratiti na malu osječku pozornicu i u mali Osijek? Pritom mislim na onu doslovnu veličinu, u odnosu na primjerice sidnejsku operu.

- U posljednjih sam godinu dana gostovala dva puta u sidnejskoj Operi, dakle “Turandot” i nova premijera “Cavalleria rusticana”. Zatim sam bila dva puta u Kini. U listopadu prošle godine otvorila sam 30. međunarodni festival u Macau ulogom Turandot, a potom je uslijedilo gostovanje u Pekingu, u glasovitoj zgradi NCPA, ulogom Santuce. Zatim sam pjevala Toscu u državnoj operi u Budimpešti i premijeru opere “Nabucco” u Cluju (Rumunjska). Ja ne pravim razliku između malih i velikih opernih kuća. Kada se zastor podigne, s istim se žarom dajem u bilo kojem teatru, gradu, kontinentu... Onaj tko želi podvaliti drugomu, podvali sam sebi! Publika je najvažnija! Mi umjetnici ne možemo bez nje, od nje živimo! Ima li ljepše nagrade od ovacija u publici?

Kako uloga Norme kotira među vašim omiljenima na repertoaru koji pjevate, pjevali ste?

- Uloga Norme je najteža i najkomleksija uloga u mom fahu i kao što ste rekli - biser belkanta. Za nju treba ženska osetljivost i muška snaga. Kada je inerpretiram, imam veliku odgovornost jer je vokalno vrlo zahtjevna, dramaturški duboka i bolna, a glumački lijepa i skladna. Tragedija vrhovne svećenice traži od pjevača maksimalan napor i besprijekoran stil belkanta. Bez obzira na sve to, rado joj se vraćam i jedva čekam zapjevati ju u osječkom kazalištu!

Imate li već dogovore za neku egzotičnu zemlju, gostovanje, angažman?

- Poslije gostovanaja u Osijeku slijedi Tosca u Temišvaru, zatim ponovni povratak u Australiju, ovaj put u Melbourne, ulogom Santuce, Aida na ljetnom festivalu u Burgasu (Bugarska) i nakon toga ostajem u Europi.