Sjećate li se glasovitih crvenih (poslije su bojeni i u druge boje) modularnih kioska koji su bili postavljeni na svakom uglu? Ponegdje ih se još uvijek može vidjeti iako je prošlo pedeset godina od kada je slovenski dizajner Saša J. Mächtig predstavio svoj model kioska K67.

On vjerojatno nije mogao ni zamisliti koliko će biti masovna upotreba njegova kioska u Jugoslaviji, ali i u godinama poslije njezina raspada. Svrha tih kioska bila je raznovrsna: počevši od prodavaonica namirnica, preko novinarnica i slastičarnica pa sve do stanica za žičare na planinama, mjesta za prodaju autobusnih karata ili kokica kao u Osijeku, pa čak i kućica za graničnu policiju. Sustav K67 omogućavao je neograničen broj varijacija za uklapanje modula, piše ArchDaily. Do 1999. godine, kada je proizvodnja kioska K67 prestala, proizvedeno je 7500 jedinica. Dok je većina ostala u Jugoslaviji, veliki broj ovih kioska izvezen je u inozemstvo, između ostalog u Poljsku, Irak, Keniju, Novi Zeland, Japan, bivše zemlje Sovjetskog Saveza te u SAD. Danas nitko nije posve siguran koliko je kioska K67 i dalje u upotrebi. I u Osijeku su gotovo nestali, posebice nakon što su uklonjeni nedavno s Gajeva trga, a nekoliko godina prije su jedan po jedan i novi kiosci Tiska istisnuli stare prepoznatljive plastične modularne kioske.

Ipak, u sjećanje na uspješnu eru njegova postojanja, Muzej arhitekture i dizajna u Ljubljani prikazao je kiosk K67 u svom punom sjaju kroz prikaz retrospektive Mächtigova rada. Kustosica muzeja Maja Vardjan objasnila je po čemu se to ističe K67. “Izdvaja ga njegova pozicija između arhitekture i industrijskog dizajna, utemeljenost unutar modernog grada i društva, sudjelovanje u ritualima svakodnevnog života građana i na kraju, ali ne i manje bitno, njegova upornost da nađe svoje mjesto”, rekla je.

Saša J. Mächtig je tijekom svojih studija u ljubljanskoj školi arhitekture tijekom ranih šezdesetih pohađao i interdisciplinarni program Course B koji je utjecao na mnoge generacije arhitekata, ali i industrijskih i grafičkih dizajnera. Predavač tečaja Edward Ravnikar potencirao je analizu, istraživački rad, eksperimentiranje i konkretne projekte. Njegov savjet studentima bio je da razmotre najmanji potrošni materijal i od njega stvore novo prostorno rješenje, a to je postala i filozofija stvaranja samog Mächtiga.

Tijekom svog prvog samostalnog projekta na dizajnu kafića u Ljubljani, Mächtig je čuo za ideju gradskog urbanizma o osmišljavanju novih kioska. Samoinicijativno, Mächtig je predstavio čelnicima grada svoj dizajn kioska koji je podrazumijevao primjenu novih industrijskih materijala i logike masovne proizvodnje. Čelnicima se ideja svidjela, a ostalo je povijest. Danas kao 76-godišnjak, Saša J. Mächtig i dalje radi na novim projektima dizajna kioska. Od 2003. godine razvija novu generaciju kioska čije bi testiranje uskoro trebalo početi.