Teroristi samoproglašene Islamske države svoja nedjela slave samo s podignutim kažiprstom. Mnoge su vojske kroz povijest imale svoje pozdrave, sjećamo se toga i iz Domovinskoga rata, no zašto ISIL koristi samo kažiprst?

Napadač na božićni sajam u Berlinu, Anis Amri prst je podigao ispred nadzorne kamere, prst je podignut u svakom propagandnom videu ISIL-a, na svakoj fotografiji s ratišta u Iraku i Siriji na kojoj su ISIL-ovci, njime se mahalo držeći govor prije svake dekapitacije talaca, a visoko ga je podignuo i Abu Bakr al Bagdadi proglašavajući stvaranje “kalifata” u džamiji u Mosulu u lipnju 2014. godine.

Ispruženi kažiprst već je dugo etablirani znak u islamu. Koristi se, primjerice, za vrijeme šehadeta, islamskog svjedočenja vjere. Taj simbol se spominje već u hadisima, klasičnim predajama djelovanja i izražavanja muslimanskog osnivača te religije Muhameda. Prorok Muhamed je, prema predaji, za vrijeme molitve svoj desni lakat oslanjao na desno bedro i zatim ispružio kažiprst desne ruke uvis. Od tada ta gesta među muslimanima važi kao izražaj vjere u jednog, jedinog Boga. Vjernici koji prakticiraju vjeru tu gestu pokazuju pet puta na dan - za vrijeme pet molitava koje im njihova vjera propisuje, piše Deutche Welle.

Kao i izraz Allahu Akbar (Allah je veći/Allah je najveći) diljem svijeta uzdignuti kažiprst većina više ne povezuje s vjerom nego s terorizmom. To su svojoj vjeri napravili oni koji se zaklinju u vjeru - ekstremni teroristi ISIL-a, koljači “nevjernika”, divljaci koji glave režu i ako je brada prekratka.

Ispruženi kažiprst je dvoznačan simbol: u islamskom kontekstu on označava jedinoga Boga koji se shvaća kao najviša moć kojoj se čovjek treba ponizno pokoriti. Osim klasičnog islamskog konteksta, ispruženi kažiprst istovremeno je i izražaj velikog samopouzdanja. Kažiprst označava poziciju onoga koji pokazuje na nešto. Taj prst ističe objekt na koji pokazuje, kao i osobu koja uzdiže prst. Upravo je kažiprst taj koji objektu uopće daje značenje. Time se toj gesti uvijek daje i pravo na moć.

To značenje je upravo ono zbog kojeg je ta gesta omiljena i među džihadistima.

Ona ima nešto prijeteće, autoritarno, utjelovljuje onu moć koju ISIL-ovi džihadisti od 2014. godine, od proglašavanja “kalifata”, tako odlučno uzurpiraju za sebe. Uzdignuti kažiprst je gesta i simbol klasičnog islama koja je “oteta” umjerenim muslimanima. Hoće li oni koji islam tumače onakvim kakav zaista i jest - a on je religija mira - ikada prihvatiti tu gestu natrag?

Teško. Jer ona će zauvijek ostati zapamćena kao simbol počinjenih zvjerstava od strane terorista “kalifata”. Islam u svom tumačenju učvršćuje koncept humanosti i poštivanja individualne slobode. On podsjeća čovjeka na njegovo temeljno pravo da bude slobodan izabrati vlastitu religiju. Kur’an navodi da nema nikakve prisile u religiji.

No, samoproglašena Islamska država učinila je da na zapadu Islam postane “religija neprijatelja” i time je muslimanskoj zajednici nanijeta nepopravljiva šteta. Danas su za mnoge svi muslimani teroristi.

- Dizanjem kažiprsta pripadnici ISIL-a šalju razumljivu poruku s obzirom na njihove ciljeve: teološka nadmoć i vojna hegemonija. Taj se koncept pokazao uspješnim. Ako potencijalni regruti u Londonu, New Yorku ili Sydneyu vide taj simbol na Twitteru, razumjet će dimenziju ISIL-ovog zahtjeva i ciljeva koji dolaze s tim. Manje radikalizirani promatrači će podsvjesno zapaziti da se radi o simbolu moći. Ambivalentni karakter te geste - pokornost u klasičnom Islamu te dominantno ponašanje u džihadističkom miljeu - njezinu jasnu interpretaciju čini kompliciranom, piše list Foreign Affairs.