Godina na izmaku, iako je donijela nešto bolju ekonomsku situaciju, nije bila oslobođena strahova od krhkosti gospodarskog oporavka Europske unije. Slab rast izaziva i daljnju zabrinutost koja će se zasigurno “preliti” i u iduću, 2017. godinu.

Ilaria Maselli, ekonomska analitičarka, za Euroactiv piše kako će se Europska unija u godini pred nama susresti s mnogim problemima, ali eurozona treba najviše strahovati od sljedeća tri: snažne političke nesigurnosti, propasti transatlantskih trgovinskih sporazuma i kontinuirano slabog ekonomskog rasta.

Na talijanskom referendumu početkom prosinca glasači su odbili dati podršku ustavnim reformama premijera Mattea Renzija, pa je on dao ostavku. Slično raspoloženje i prezir prema političarima vlada u mnogim europskim zemljama, stoga se svašta može očekivati i u 2017., kada su izbori u Nizozemskoj (ožujak) gdje se predstavnik ekstremne desnice Geert Wilders opasno približio vlasti. U svibnju će se održati izbori u Francuskoj, gdje je u usponu radikalno desna i antimigrantska Nacionalna fronta predvođena Marine Le Pen. Izbori u Njemačkoj održat će se u rujnu, a uspjeh Angele Merkel i sprječavanje dolaska desnice na vlast u drugim EU zemljama ovisi umnogome o dvije stvari koje Europa vrlo teško može kontrolirati - učestalosti terorističkih napada na tlu Europe i volji Turske da drži zatvorenu granicu za stotine tisuća migranata koji pokušavaju prodrijeti u EU.

Povrh svega Europu očekuju i pregovori o Brexitu, koji bi trebali započeti u svibnju. Pitanje je kako će Theresa May uspjeti osigurati slobodu kretanja za tvrtke, ali ne i za ljude. Za ostatak Europe pregovori će nametnuti pitanja koja neće biti samo ekonomska već i egzistencijalna: treba li eurozona više ili manje integracije da bi popravila svoje gospodarstvo? Ako je odgovor da ekonomija treba postati integrativnija, koje politike je potrebno provesti? Eurobveznice? Zajednički plan o pravima i pomoći nezaposlenima? Više redistribucije po regijama? Sve su to pitanja na koja još nema odgovora, a manjak samopouzdanja i jasnih politika koče ekonomski rast jer u takvoj situaciji sve tvrtke odgađaju veća zapošljavanja i investicije. Da stvar bude gora, posljednja istraživanja su pokazala da najproduktivnije kompanije - dakle one koje mogu najviše izgubiti u slučaju da se donesu rizične odluke - šalju vrlo snažne “pričekajmo da vidimo što će biti” signale. Drugim riječima, ako stanje nesigurnosti potraje, to će trajno utjecati na produktivnost, inovacije i rast čak i najuspješnijih tvrtki.

Snažni otpori protiv trgovinskih sporazuma i globalizacije obilježili su 2016., ali će se nastaviti i 2017. Glasači s obje strane Atlantika nezadovoljni su novim trgovinskim ugovorima. Novoizabrani predsjenik SAD-a Donald Trump obećao je povlačenje iz Transpacifičkog partnerstva u roku od sto dana nakon što preuzme vlast. Iako se ekonomisti slažu da slobodna trgovina potiče efikasnost kompanija i nudi potrošačima bolji izbor, tek sada se počinje uzimati u obzir koje su posljedice tih preraspodjela i transformacija, pogotovo za radnike u razvijenim zemljama. Kada se proizvodnja seli na istok, radnici na zapadu će to osjetiti. U Europi koja ima relativno otvorenu ekonomiju izazov će biti pomiriti potrebu za stimuliranjem rasta kroz globalizaciju sa strahom i nezadovoljstvom građana nakon dvije recesije u osam godina. U isto vrijeme političari teško mogu ignorirati nezadovoljstvo građana CETA-om i TTIP-om, a nije zanemariva ni činjenica da je proces donošenja odluka u EU kompliciran i dug.

Predviđanja analitičara za gospodarski rast eurozone u 2017. je samo 1,4 posto. Europa se susreće s velikim preprekama za ubrzavanje rasta, ali najveća je nedostatak kvalificiranih resursa koji mogu proizvesti inovacije - talentiranih i školovanih ljudi. Količina radno sposobnih Europljana je u opadanju, a stope nezaposlenosti (srećom) također padaju. Tvrtke imaju sve više problema u pronalaženju kvalificiranih zaposlenika. Osim toga, gotovo svi uzroci rasta, osim domaće potrošnje, vrlo su slabi. Nema znakova rasta ni u području investicija i izvoza. Mnogi stoga zazivaju vlade da stimuliraju gospodarstvo, a Europska komisija je pozvala vlade da otvore “javni novčanik”. Unatoč tome, teško da će se 2017. u Europi dogoditi fiskalna stimulacija države. Trenutačni je prioritet Njemačke - “psa čuvara” njezine financijske stabilnosti - smanjivanje dugovanja kako bi ostala čvrsto “sidro” za cijelu eurozonu.