Cijena pšenice 2016., zbog iščekivanja rekordne žetve te viškova u okruženju i na svjetskoj razini, prema prognozama, bit će ispod kune, čime se neće dostići ni prošlogodišnja razina.

Žetva je oduvijek u Slavoniji bila praznik, radost, jer jamčila je kruh, no s ovakvim cijenama, poručuju ratari, doslovce tjera u brigu i gubitak. Ipak, iako i ova godina potvrđuje neisplativost pšenice, ona je i dalje naša najtradicionalnija kultura čija je sjetva (i) stvar našega mentaliteta, navike…

Potvrđuje to i podatak da smo jesenas zasijali 5 % više pšenice nego 2014. godine. Prema DZS-u, pod njom je sada 150.000, a lani 141.000 ha.

Prema Žitozajednici, lani smo poželi 760.000 tona pšenice prosječnog prinosa 5,4 t/ha, a ove godine, ističe njezina direktorica Nada Barišić, očekuje se rekordna žetva od 800-900 tisuća tona pšenice. Ipak, superžetva bila je 2013. godine kada je bilo zasijano 204.000 ha, pa odlično i poželi - gotovo milijun tona zrna. Slična, superžetva vezuje se i uz 2012., a pad zasijanog i požetog uslijedio je 2014., dok se uz 2015. vezuje blagi oporavak, no žetve iz '12. i '13. ove godine dostići nećemo.

Ipak, bit će dovoljno viškova i drugih trendova što će joj “rušiti” cijenu.

– Svjetske se pšenice očekuje 730 milijuna tona, a svjetska je potrošnja na razini 707 milijuna tona, pa će biti 23 milijuna tona više pšenice nego što su svjetske potrebe. Uz činjenicu da okruženje – Mađarska, Srbija, pa i mi, imamo prijelaznih zaliha, sve upućuje na pad cijena pšenice, tj. ova godina neće imati cijenu pšenice kao lani, a prošle godine, npr., Podravka je s otkupom 4. klase krenula od 1,12 kn/kg. Cijena pšenice lani u otkupu bila je 1,10 kn i sada ne postiže veću od prošlogodišnjeg roda. A, najave su da bi mogli požeti i do 900 tisuća tona, što je znatno više od naših potreba. Tu su i viškovi na svjetskoj razini, pa će sve to utjecati na nižu cijenu - kaže Barišić.

Uz to, naše su potrebe za ovom krušaricom, koje su uvriježeno bile oko 550.000 tona, niže nego prijašnjih godina. Razlog – uvoz pekarskih proizvoda i brašna, a na što kao veliki problem upozorava i Žitozajednica. Sada su nam zbog tog uvoza potrebe za pšenicom 400.000 tona, pa u uvjetima kada ćemo je imati viška i do 450.000 tona, znači više viška nego potreba, ne možemo ništa drugo ni očekivati do pada cijena pšenice.

– Rekordne 2013. izvezli smo i jednako rekordnih 411.000 tona. Iduće, 2014. dogodio se pad proizvodnje pa i pad izvoza – 137.000 tona, dok smo lani izvezli 238.000, a uvezli samo 71.000 tona, i to je uvijek pšenica visoke klase - kaže Barišić.

– Ma, neće biti viškova nego će se uvesti smrznutog tijesta. Jadna je ona država koja ne može organizirati proizvodnju za potrebe svoga naroda. Nismo organizirana država, i to ti je. A, žetva je kruh, pšenica je strateška stvar jedne zemlje. Vrhunac proizvodnje jedne zemlje je proizvodnja kruha svagdašnjeg kojem se svi moramo klanjati! Uništili smo mliječnu, drvnu, tekstilnu industriju, a sada ćemo i proizvodnju kruha - ogorčen je Antun Vrakić iz Sića pokraj Nove Gradiške.

I predsjednik Udruge OPG-ova Život Antun Laslo upozorava na pogubnost uvoza pekarskih proizvoda, no misli da će pšenice biti manje jer se u nju manje ulagalo. Kaže, na poljima ima svašta.

– Nije samo posrijedi uvoz brašna nego i gotovog kruha, koji se u nas samo – dopeče. Zato nam potrebe za pšenicom i jesu u padu, i u tome leže razlozi viškova, a onda i pada cijena. Očito je naša domaća proizvodnja stavljena u stranu, a trgovci i trgovački lobi uzimaju sve više prostora. To će tako biti sve dok ministar, ma kako se on zvao, ne sjedne sa seljacima, ali i trgovačkim lancima za stol - kaže Laslo. Svima treba biti interes hrvatska proizvodnja, a ne uvoz, kaže Laslo, dok direktorica Žitozajednice Nada Barišić poručuje: - Svjesni smo da je pšenica preniske cijene, no ne možemo ju ni po kakvoj drugoj cijeni otkupljivati nego po tržišnoj.