Umjetnička interpretacija ulomka “Glumac o glumcu”, u izboru glumca Ivice Lučića (ujedno i ravnatelja Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića, koje je promociju ugostilo), bila je sjajan uvod u umjetničko-scenski susret na kojem je predstavljena četvrta knjiga Veljka Đorđevića - po vokaciji psihijatra, po habitusu glumca osječkih korijena, iako je rođen u Zagrebu - roman “Glumac na kauču”. Moderatorica Nevenka Špoljarić nakon riječi dobrodošlice ravnatelja Lučića predstavila je Đorđevićevo stvaralaštvo - knjige sjećanja, iskustva i mnoštva anegdota koje su pratile njegov put. Autor je to koji “zanimljivo, duhovito i iznimno emotivno opisuje početke svojega školovanja”, istaknula je moderatorica. O tom kako je romanopisac umjetničkim stvaralaštvom, uključujući ovaj roman, koji se bavi psihoterapijom, obilježio medicinsku znanost, prijateljstvo i zavičajno stvaralaštvo, govorio je Pavo Filaković, a u ime KBC-a Osijek brojnoj se publici obratila Jasminka Milas Ahić.

Što reći o autoru? Nije htio na medicinu, htio je na ADU, htio je biti redatelj, ali zbog utjecaja obitelji upisuje medicinu i završava ju u rekordnom roku. Već u osnovnoj školi objavljuje prve pjesme, u gimnaziji uređuje školski list, snima filmove, piše drame i pokušava režirati Becketovu dramu “U očekivanju Godota” u osječkom miniteatru kod profesora Mešega. Priča se da je glumce stavio u mreže dva i pol metra iznad tla na kojem je sjedila ili ležala publika... Družio se s nobelovcima, oskarovcima, uvijek je bio tu negdje, u druženju s liječnicima, ali i umjetnicima i novinarima. Noći je provodio po redakcijama, kazalištima...

Promociju je potom iznimno kreativno “prekinula” glumica Areta Ćurković pročitavši ulomak, nakon čega je toplo o autoru govorio njegov prijatelj (i osječki gradonačelnik) Ivan Vrkić. Poveznica umjetnosti i medicine bili su i dr. med. Branka Kandić Splavski i Damir Buljević, a riječ je preuzela i Osječanka iz Zagreba koja je mnoge projekte ostvarila s Veljkom Đorđevićem, doc. dr. Marijana Braš (predstojnica Klinike za psihološku medicinu KBC-a Zagreb). Ulomak iz romana posljednji je pročitao Edi Ćelić.

- Život je prepun barijera koje se trebaju preskočiti, ponekad i zaobići, a najčešće zaustaviti pred njima jer neki ljudi ne znaju naprijed. Ako im ja u tome mogu bar malo pomoći, onda moj život ima smisla. I sretan sam - tako završava roman, a osječka je promocija završila pjesmom “Moj Osijek”, koja je publiku ispraćala dok je napuštala dvoranu Dječjeg kazališta.N.Vekić