Programi, natječaji, zakoni, izmjene i dopune zakona, zapuštena i neobrađena zemlja - priča je to koja se vrti već godinama i kojom se bavi gotovo svaka vlada RH.

Ova problematika, osjetljiva i vrlo delikatna, u središtu je javnosti opet, odnosno od dolaska na vlast nove garniture, kada se svako malo provuče kako Hrvatska ima na tisuće neobrađenih hektara koje treba staviti u funkciju. Prvo je ministar poljoprivrede Davor Romić izjavio da je neobrađeno 650.000 hektara, potom je ta brojka u nekim javnim istupima povećana na 700.000, pa čak i na 800.000 hektara zapuštenog zemljišta. Poljoprivrednici kažu kako se radi o površinama u stanju neobrađenosti do te mjere da je neisplativo privoditi je svrsi, jer iziskivalo bi to toliki trošak. Zemlja je to na nepristupačnim terenima, u brdima, pod samoniklim šumama, dio je miniran, dio “zapeo” u zastarjelim zemljišnim knjigama.

Neke su procjene da bi se od tih 700.000 neobrađenih hektara svrsi moglo privesti oko 200.000 hektara, što bi bar dijelom “utažilo žeđ” za tablama.

Za zemlju se inače već godinama vode “ratovi”, diže “kuka i motika”, no i dandanas teško je naći nekoga tko bi rekao da zemlje ima dovoljno.

Među njima sebe ne vidi brojna obitelj Markić, iz Đurđanaca, koja je već dva puta do zemlje htjela doći prosvjedom, pa je prije nekoliko godina dovela krave pred zgradu općine Semeljci, a lani u Zagreb, pred Ministarstvo poljoprivrede. Markići tove 1000 grla, obrađuju oko 200, od čega 150 hektara vlastite zemlje, a optimalno im treba, kaže Zoran Markić, bar 500 hektara.

– U ovoj državi možeš samo ostati bez zemlje, a ne doći do nje - kaže Zoran Markić.

- Zakupcima koji ne plaćaju zakup zemlju treba uzeti. Brojni zemlju uzimaju samo radi poticaja, a netko drugi ore, sije i tanjura. Samo je 10 posto pravih seljaka - kaže Zoran Markić, i poziva: “Inspekciju na teren! Da se vidi tko obrađuje zemlju”.

- Ima zemlje oko nas koja stoji, a nama je prijeko potrebna - kaže Zlatica Strapač, iz Vetova, koja je, zajedno sa suprugom Željkom, najveći proizvođač mlijeka u Požeško-slavonskoj županiji. Uz Vetovo, farmu imaju i u Ozdakovcima, 250 grla. Za prehranu stoke ratare na 100 hektara vlastite i 100 hektara u zakupu, a zemlje im treba mnogo više.

- Ljuta je na državu jer ima zemlje koja stoji u šikari, a kada je tražite ne možete je dobiti - kaže Zlatica Strapač.

Kako se danas uopće može doći do prijeko potrebnih obradivih poljoprivrednih površina, provjerili smo u Agenciji za poljoprivredno zemljište iz koje naglašavaju da je u njihovoj nadležnosti isključivo državno poljoprivredno zemljište, ali ne i privatno.

- Poljoprivredno zemljište u vlasništvu države daje se u zakup isključivo putem javnog poziva na rok od 50 godina. Zainteresirani podnose zahtjev za raspisivanje javnog poziva općini ili gradu gdje se zemljište nalazi, mogu ga dostaviti i Agenciji. Općine i gradovi prosljeđuju zahtjev Agenciji, a mi raspisujemo javni poziv koji je otvoren 15 dana. Cijene zakupa propisane su Pravilnikom o početnoj zakupnini poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske za zakup i zakup za ribnjake te naknadi za vodu za ribnjake, koji je donijelo Ministarstvo poljoprivrede. Početna zakupnina određena je za svaku katastarsku općinu i kulturu koja je upisana u katastar pa se tako, primjerice u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, početne cijene za oranice kreću od 340 do 419 kuna, u Brodsko-posavskoj županiji od 227 do 351 kunu, a u Osječko-baranjskoj od 367 do 499 kuna. Najveće početne cijene su u dolini Neretve, primjerice na području Metkovića 509 kuna, Opuzena 890 kuna. Na javnom pozivu za zakup ponuditelji obično nude dvostruku početnu cijenu, jer ona nosi deset bodova - navode iz Agencije za poljoprivredno zemljište.