Objavljeno 15. ožujka, 2016.
Stečaj koji je započet prema jednom zakonu, prema njemu mora biti i dovršen
S uočljivim transparentima na kojima je pisalo “16 godina tragedije” i “Gdje su naše plaće” te razvijenom trobojnicom dočekalo je tridesetak bivših radnika osječke Kožare, odnosno Osječke tvornice koža u stečaju, novinare ispred svoje bivše tvornice.
Okupili su se kako bi još jednom podsjetili na uzaludne napore da naplate svoja potraživanja.
- Ali želimo iskazati svoju sumnju u nezakonitost stečajnog postupka, kao i tijek same privatizacije Osječke tvornice koža - upozorio je Slaven Matošević, predstavnik radnika u Vijeću vjerovnika.
Ova je kožara zapošljavala 500 djelatnika i bila je treća po veličini u bivšoj državi. Privatizacijom, upitnim poslovnim odlukama, zaduživanjem kod financijskih institucija kola su krenula nizbrdo...
Naposljetku 2000. godine otvoren je stečajni postupak. No, ni to nije išlo na ruku djelatnicima, jer su se našli u drugom isplatnom redu. Prema danas važećem Stečajnom zakonu radnici su u prvom isplatnom redu.
- Ali stečaj koji je započet prema jednom zakonu, prema istom tom zakonu mora biti i dovršen - ne prvi put ponovila je Edita Đurkin, stečajna upraviteljica, koja je prije nešto više od godinu dana preuzela vođenje stečaja. Ona se, kao rijetko koji stečajni upravitelj, jučer pojavila pred radnicima i gotovo pola sata nakon završetka prosvjeda odgovarala na pitanja.
Njih je naravno zanimalo kada će u cijelosti dobiti novac, a odgovor je jasan - kada se proda imovina.
A imovina se od 1997. godine neuspješno prodavala kroz ovršni potupak, a tek od prošle godine počela je prodaja kroz stečajni postupak. I do sada su prodane dvije parcele.
- Ono što mogu učiniti jest predložiti vjerovniku - Poreznoj upravi da uplatu poreza i prireza na plaću prati i isplata plaća. Ali oni na to mogu i ne moraju pristati - upozorava Đurkin.
Sva imovima je “pod teretom” Hypo banke, odnosno njezina pravna sljednika H-Abduco. Oni su se, prema ranijim naznakama izjasnili kako ih ta imovina na zanima. Ali i za nju postoje obveze koje se trebaju plaćati poput komunalne naknade, spomeničke rente... tako da je blokiran račun Kožare u stečaju.
Budući je još puno toga nejasno radnicima, a Đurkin ne bježi od toga da im sve potanko objasni, jučer je pak konkretno dogovoreno kako će se nakon blagdana Uskrsa, a do tada će biti održana i deseta javna prodaja imovine Kožare, naći na zajedničkom sastanku.
Što se tiče nezadovoljstva oko privatizacije, Matošević ne skriva kako tu planiraju poduzeti određene korake prema nadležnim institucijama već idućeg tjedna.
Dario KUŠTRO
Sa slomom Kožare većina je završila svoj radni vijek
Nažalost još se jednom ponovila uobičajena socijalna priča. Sa slomom Kožare većina radnika završila je svoj radni vijek. Živi se, kako kažu, “uz sitnu lovu”, drugi su pak “na skrbi zaposlene djece”. “No, najstrašnije je što je trećina djelatnika Kožare u međuvremenu preminula, a za dio njih obitelji nisu imale novca pokriti troškove pokopa”, upozorio je Matošević.
RADNICI POTRAŽUJU 4,3 MILIJUNA KUNA
Ukupna potraživanja radnika iznose 4,3 milijuna kuna. “Veći dio 3,7 milijuna kuna je s pozicije vjerovnika 2. isplatnog reda, a 600 tisuća su potraživanja na teret stečajnog postupka”, izvjestila je stečajna upraviteljica Đurkin. Matošević kaže kako je riječ o iznosima od 20 do 60 tisuća kuna po radniku.
PRODANA ZGRADA SKLADIŠTA
Nakon što je prodana zgrada tzv. Ribarskog doma (za što se vodi sudski postupak oko utvrđivanja vlasništva, nap. a.) na pretprošloj dražbi prodana je zgrada bivšeg skladišta, novi vlasnik je uplatio jamčevinu, no još se čeka uplata cijelog iznosa. Ondje se, neslužbeno doznajemo, planira urediti dom za skrb o starim osobama.
500
radnika zapošljavala je nekad Kožara