Objavljeno 14. ožujka, 2016.
Administracija je raspisivala natječaje koji nisu bili prilagođeni potrebama korisnika
Zastupnica u Europskom parlamentu Ivana Maletić u petak je u Osijeku sudjelovala na okruglom stolu o mogućnostima korištenja EU fondova u Hrvatskoj, predstavivši tom prilikom i knjigu EU projekti - od ideje do realizacije, čija je urednica i jedna od autorica.
S Maletić smo razgovarali o razlozima premalog iskorištenja novca iz fondova koji su Hrvatskoj na raspolaganju i drugim problemima koji se tu pojavljuju.
Koliko je Hrvatska dosad uopće iskoristila novca iz fondova Europske unije?
- Za razdoblje 2007. - 2013. mi smo na samo 62 posto iskorištenosti novca iz fondova. Dakle, protekle četiri godine napravljeno je jako malo. Za tu raniju perspektivu još treba mnogo odraditi, a da ne govorimo kako je tu već nova perspektiva - 2014. - 2020. Sada smo već na trećoj godini tog razdoblja i gotovo ništa nije ugovoreno ili, konkretnije, ugovoreno je vrlo malo, samo jedan posto sredstava. Sve je pred Hrvatskom i novom vladom. Naravno, raspoloživa sredstva predstavljaju i priliku da veliki novac uđe u našu zemlju i pomogne u gospodarskom rastu i razvoju.
Najveći problem - nekoordiniranost
Bili ste kritični prema bivšoj vladi o pitanju korištenja sredstava iz fondova. U čemu je bivša vlada najviše griješila?
- Najveći problem bila je nekoordiniranost. Činjenica je da se nije radilo zajednički i da taj posao nije bio prioritetan, nije bio na prvom mjestu za Hrvatsku i nisu se rješavali svi problemi koji su postojali u praksi. Primjerice, imovinskopravni odnosi. Nadalje, vidjelo se kako nedostaju sredstava za pripremu projekata te je bilo potrebno snažnije financiranje pripreme projekata. Postojali su problemi korisnika da dođu do sufinanciranja ili jamstava banaka kako bi se mogli javiti na natječaj. Jednostavno se nije reagiralo na te probleme. Često sam kritizirala to što su se natječaji, koji su se otvarali, radili zatvoreno, u administraciji. Nije bilo kontakata s krajnjim korisnicima koji bi trebali izraziti svoje potrebe da bi se potom raspisivali natječaji koji će i odgovarati njihovim potrebama. Tako imamo natječaj za poduzetnike otvoren još u travnju 2015. godine na kojemu su odobrena samo dva ugovora. Poduzetnici su željni financijskih sredstava, a na natječaj se ne može nitko javiti jer su uvjeti potpuno neprilagođeni našim poduzetnicima koji su većinom mikropoduzetnici. Imaju do deset zaposlenih i do dva milijuna kuna prometa, a uvjeti u natječaju su da je minimalno financiranje 600 tisuća kuna, što znači da je minimalno ukupno ulaganje 1,5 milijuna kuna. Za takve mikropoduzetnike 1,5 milijuna kuna je veliko ulaganje za koje ne mogu osigurati ostatak sredstava. Primjer je to natječaja koji ne prati potrebe naših poduzetnika. Ima još takvih primjera, poput natječaja za poljoprivredu na kojemu su se zajedno natjecali veliki i mali proizvođači itd. Dakle, to se mora mijenjati, administracija se mora približiti svojim ljudima - građanima, poduzetnicima, udrugama, neprofitnim organizacijama, poljoprivrednicima... Europa traži to partnerstvo.
Slavonija statistički razvijena
Koliko bi Hrvatska trebala povlačiti sredstava iz EU fondova da bi uhvatila prihvatljiv tempo?
- U razdoblju 2014. - 2020. na raspolaganju nam je 10,7 milijardi eura. Godišnje bismo morali ugovarati u vrijednosti bar dvije milijarde eura, pa i više od toga. U sedam godina to je 14 milijardi eura, što je minimalan iznos koji bi trebao biti ugovoren i zbog financiranja nekih neprihvatljvih troškova. Taj ritam trebali bismo imati već od 2016. godine, jer se sredstva troše po pravilu i tri godine poslije, odnosno do 2023. godine mogu se još isplaćivati. Na žalost, jako kasnimo. Ugovaranje u 2014. nije nam bilo na razini dvije milijarde eura. Ugovoreno je samo 450 milijuna, a Vladin plan bio je ugovaranje u vrijednosti 1,12 milijardi eura. I taj neambiciozan plan nije realiziran. Da bismo nadoknadili taj zaostatak, morali bismo godišnje ugovarati projekata u vrijednosti i tri ili četiri milijarde eura.
Je li pogreška podjela Hrvatske na dvije statističke regije?
- Takva je podjela potpuna pogreška bivše vlade. Još uvijek se sjećam izjave bivšeg premijera: “Neka mi se ruka osuši, Slavonijo, ako te zaboravim.” A sada na tim natječajima možemo vidjeti što se događa. Poduzetnik u Vukovaru ili Osijeku u istoj je poziciji kao onaj u Zagrebu te dobiva 35 ili 45 posto potpore zato što je u “kao” razvijenijoj sjevernoj regiji. Da je Slavonija bila izdvojena kao zasebna statistička regija, dobio bi 55 ili 65 posto potpore. Velika je to razlika i onda bi se neki radije odlučili svoj poduzetnički pothvat pokrenuti u Slavoniji, a ne u Zagrebu, Varaždinu ili Čakovcu. Takva se podjela nije smjela dogoditi.
Igor MIKULIĆ
NOVAC NAMIJENJEN SIROMAŠNIMA MOGAO BI ZAVRŠITI KOD BOGATIH
Hoće li se zbog odlaska stručnjaka iz malih siromašnih sredina pojaviti paradoks da oni kojima je novac neophodan za razvoj ne mogu doći do njega jer projekte nema tko napisati? Tako bi se mogao dogoditi da se novac iz kohezijskog fonda umjesto siromašnima prelije bogatima.
- Taj problem administrativnih kapaciteta i inače je mučio države članice EU-a i on se mora rješavati sa središnje razine. Treba opet koristiti novac EU fondova, koji je posebno namijenjen tehničkoj pomoći i jačanju administrativnih kapaciteta. U ovoj fazi taj novac ne treba usmjeravati u Zagreb i ministarstva, nego regionalno, kako bi se jačale županije, gradovi, općine, županijske razvojne agencije, LAG-ovi, tako da na različitim razinama imamo više ljudi koji dobro znaju pripremiti projekt, što je ključno. Na natječajima će uvijek više bodova dobivati projekti iz manje razvijenih regija. No, ako nema projekata, onda nema ni takve prednosti.
Dobri rezultati prekogranične suradnje
Osječko-baranjska županija imala je dobre rezultate u povlačenju sredstava iz EU fondova. Jeste li upoznati s nekim primjerima?
- Dobro su išli projekti financirani iz IPARD-a, odnosno poljoprivrednih fondova, također ranije i iz IPA fonda, jer je riječ o jednoj od deset županija s područja s posebnom državnom skrbi, koja je ulazila u mogućnost korištenja fondova za regije, pa su se mogli razvijati poduzetnički centri i inkubatori ili infrastrukturni objekti poput vodovoda i kanalizacije u Osijeku. U Slavoniji je mnogo takvih kvalitetnih primjera. Izuzetno se dobrom pokazala i prekogranična suradnja s mnogo malih projekata važnih za kvalitetu života, obnovljenih kulturnih dobara, sagrađenih biciklističkih staza... To je jako dobra vježba za ono što dolazi iz fondova, jer postoji dobro iskustvo i znanje ljudi u lokalnoj administraciji, kao i samih korisnika.
Imamo natječaj za poduzetnike na koji se nitko ne može javiti jer uvjeti nisu prilagođeni poduzetnicima