Objavljeno 7. ožujka, 2016.
Povijest Unije dokazuje da je ona puno više zajednica država nego zajednička država
Sve više prijepora i različiti interesi država Europske unije, što oko pitanja izbjegličke krize, koju dio njih potpuno ignorira, što oko pozicije Velike Britanije, nose niz upitnika o budućnosti takve zajednice europskih država.
O tome ima li takva, neobvezna, Unija smisla i kakva joj je budućnost, razgovarali smo s nizom hrvatskih stručnjaka za EU. “Ako se EU održi, funkcionirat će kao nekakva asimetrična unija, a mislim da će se održati jer su ekonomski interesi jači od drugih. Postoji mogućnost daljnje radikalizacije i nesnalaženja, ali mislim da će ona pronaći mehanizme da do toga ne dođe. Modelski je EU pred Velikom Britanijom kapitulirala jer joj je dopustila poseban status, što zapravo znači jačanje suverenističke pozicije. Ona odbija stvaranje EU kao superdržave, zalaže se za jačanje nacionalnih parlamenata i protivi se birokratizaciji EU, ali se u sljedećem zahtjevu ponaša kao ona koja socijalno-solidarno dekonstruira EU”, kaže Anđelko Milardović, predsjednik Instituta za europske i globalizacijske studije.
Ignoriranje humanitarne katastrofe
Time je, kaže, otvorena Pandorina kutija, jer svaka članica može zahtijevati poseban status. “Zemlje su se zbog izbjegličke krize počele ponašati suverenistički, što se vidi na primjeru Austrije, gdje postoji i inicijativa za izlazak iz EU. Da ne spominjemo da Britanci sudjeluju u 'igrama' koje generiraju tu krizu. A ona je takva da prijeti budućnosti EU. Jer, ako Njemačka zakaže, Europska unija je gotova”, smatra on.
- EU je prije svega ekonomska unija, ona je supermarket, ona je euro. Najjači i najvažniji medij integracije EU je euro. Lova. A koja članica EU ne voli lovu? Kada minimalna politička institucionalna kapa i kohezivnost postoje, svatko vesla kako zna, s tim što to veslanje bude usklađeno s nečim općim. Moje je mišljenje da se mi tu trebamo ponašati kako se ponašaju Njemačka i Velika Britanija, te gledati vlastite interese - zaključuje Milardović.
Politolog Ivan Rimac s Pravnog fakulteta u Zagrebu kaže da se na pitanju izbjegličke krize naziru različiti motivi ulaska u EU. On podsjeća da se skupina zemalja, među kojima su bile Francuska i Njemačka, zalagala za Lisabonski ugovor i prijedlog ustava EU kao zajednice s punom inkluzijom, jednakim šansama za sve, društvom znanja itd., koji govori o perspektivama ekonomije i budućem ekonomskom razvoju, a ima i socijalnu komponentu bitnu za budući ekonomski rast.
- S druge strane, tranzicijske zemlje prišle su EU u prvom redu da budu u razvijenoj zajednici i da potaknu razvoj. Pa im pojava izbjeglice izgleda kao opasnost za taj cilj, koji su neke od njih dijelom postigle. Većina njih ignorira zahtjeve o ravnopravnoj raspodjeli izbjeglica. Britanija pak nikada nije išla tako daleko filozofski u pristupanju EU, ni razmišljala o zajednici naroda, već je u prvom redu gledala ekonomski interes za britansko gospodarstvo. EU želi, bar načelno, očuvati ideju visokorazvijene zajednice koja štiti kulturne i političke standarde i prava. Stoga je ignoriranje humanitarne katastrofe koja se nazire zbog nerješavanja pitanja izbjeglica moralni problem za Europu, najprije u smislu obrane integriteta i imidža EU kao visokorazvijene zajednice koja želi privlačiti visokoobrazovani kadar u svoj ekonomski prostor - ističe Rimac.
Stalni usponi i padovi
Zastupnik u EU parlamentu Tonino Picula smatra da EU, opterećenu bar trima velikim krizama u posljednjih nekoliko godina, ne treba dodatno opterećivati špekulacijama. “Sve strukture EU nose se s još uvijek nezaliječenom financijskom krizom, tu su i posljedice krize s Krimom u odnosu prema istočnom susjedstvu EU, a ono što je možda počelo preformulirati unutarnje odnose u EU je izbjeglička kriza. O te tri stvari ovisi percepcija EU ovoga trenutka kao dosta problematične asocijacije. Međutim, nisu posljednjih nekoliko godina problemi prvi put pogodili EU. Praktički od svoga osnutka ona je prolazila kroz uspone i padove, nastala na temelju kompromisa i sporazuma. U svojoj bogatoj političkoj povijesti ona se više ili manje uspješno nosila s nizom kriza i uvijek pronalazila način da se mogući veći problemi zamijene nekim dogovorom. Međutim, ostaje činjenica da povijest Unije dokazuje da je ona puno više zajednica država nego zajednička država. I ako EU doista shvatimo kao zajednicu država, onda ćemo znati da se probleme ne može rješavati od ponedjeljka do petka, preko noći, ako je riječ o interesima koje nije lako uskladiti”, kaže Picula.
Kada je riječ o Brexitu, kako se popularno naziva referendum o izlasku Velike Britanije iz EU, kaže da je time duh pušten iz boce i doista je otvoreno pitanje hoće li Britanci ostati u EU. “Smatram da je taj dogovor s Velikom Britanijom, koji ostavlja London u EU, postignut na štetu socijalne kohezije u EU te da se Velikoj Britaniji daju prava koja doista nemaju drugi i to neće tako lako proći u ostatku EU”, zaključuje Picula.
Igor BOŠNJAK
Ostanak ima smisla, ali radimo po svome
- Priča o tome što je interes zemalja poput Hrvatske u EU malo je složenija, vidjet ćemo kako će se razvijati odnosi između Rusije i Turske. No između Balkana i EU jasno je koji je izbor. Ostajanje u EU ima smisla, a mi se trebamo ponašati po uzoru na velike. Ako oni ostaju unutra, tako trebamo i mi. Znači, jedna jalova konfederacija bez zajedničkog odlučivanja. Jednostavno zato što je povijest Europe i nastanka pojedinih država jedna povijest, a povijest SAD-a druga povijest. To su različiti entiteti, iskustva i tradicije. A u kriznim situacijama minimalni kohezivni mehanizam mora postojati, no države se okreću suverenističkoj priči i svaka rješava problem kako zna. Mi nismo sudjelovali u izazivanju uzroka izbjegličke krize, a sada nastojimo biti nekakva “vojna krajina” EU. O.K., budimo članica EU, ali napravimo po svome jer imamo pravo braniti svoj interes i prostor - ističe Milardović.
ŠTO ĆE NAM EU?
- EU se vjerojatno neće raspasti jer je ekonomski interes prevelik. Osnovni problem je što se, praktički svaki put kada se nađe u tom tipu krize, stvari rješavaju bilateralno, ovisno tko je inicijator krize. Kada se Britanija pojavi s idejom o referendumu, tada se s njom pregovara o posebnim uvjetima, ali ona reterira kada zbroji benefite od zajedničkog ekonomskog prostora. Što se tiče izbjeglica, taj se model ne može primijeniti zato što se odnosi na mnoge zemlje istovremeno, a dosad europska administracija nije razvila model kojim bi se nosila s tim tipom problema. Ni prijedlog ustava EU nije mogao proći upravo zbog dvojbi pojedinih zemalja oko toga u kojoj mjeri će moći odbijati njima neprihvatljive zajedničke inicijative. Svi žele benefite zajedničkog tržišta, ali ne i moguće prevelike troškove. Možemo kalkulirati upravo s takvim troškom ako propadne Schengen, koji osigurava protok roba bez barijera i problema. To je negdje i okidač za početak rasprave što će nam EU, koje koristi mi od toga imamo - ističe Rimac.
EUROPSKI PARADOKSI
- U zemljama poput Poljske ili Mađarske rastu režimi koji inzistiraju na nekoj vrsti vraćanja ingerencija u nacionalne okvire. No zaboravljaju da se, poput Davida Camerona, suočavaju s paradoksom. Ne mogu sebe izuzeti iz rješavanja jednog vrlo složenog, izbjegličkog, problema, a s druge starne inzistirati na solidarnosti sa svojim interesima kada ih pritisne Putinova Rusija. To tako neće ići. Tu je i Italija, kojoj ne odgovaraju sankcije EU Putinu, ali traži solidarnost u raspodjeli izbjeglica. Ta dva principa solidarnosti, koji isključuju jedan drugi, neće moći dugo biti na stolu. To će doista biti povijesni stres-test za EU, kako dopustiti nacionalne posebnosti a da se ne ugrade mehanizmi koji će pojačati diskriminaciju i razliku između članica. To je test i za Junckerovu komisiju, tako da je u EU danas puno otvorenih pitanja. Za neka možemo nazrijeti dogovor, a za neka ćemo na to morati pričekati - ističe Picula.
S NIZOM KRIZA
EU SE U SVOJOJ BOGATOJ POLITIČKOJ POVIJESTI VIŠE ILI MANJE USPJEŠNO NOSILA
IVAN RIMAC
politolog
Svi žele benefite zajedničkog tržišta, ali ne i moguće prevelike troškove