Sveti Juraj blizu Senja već je godinama prebivalište poznatog hrvatskog fotografa i zaljubljenika u prirodu Krunoslava Raca. Ipak, mnogi znaju da je 42-godišnji Rac, stalni suradnik časopisa National Geographic i osvajač brojnih nagrada za fotografiju, rođeni Slavonac, točnije Đakovčanin.

Gotovo je dvije godine prošlo od promocije njegove knjige “Zemlja vuka i vjetra” održane u GISKO-u.

Pretpostavljamo da si u međuvremenu radio i da radiš. Otkrij nam na što si ovaj put usmjerio svoje objektive? I svoje “spisateljsko pero”!

- Od izlaska knjige “Zemlja vuka i vjetra” prošle su točno dvije godine. Dok sam ju završavao, već sam naveliko radio na knjizi pod radnim nazivom “Gacka” koja - kao što naslov govori - opisuje Gacku, ali ne rijeku, nego cijelu regiju u njezinim geografskim granicama. Ova će knjiga biti nešto drukčija od prve dvije koje sam pisao putopisno i velikim dijelom uvrstio svoja osobna iskustva s terena. Knjiga “Gacka” bit će monografija na oko 220 stranica i s nešto više od 100 fotografija.

Imaš li za knjigu "Gacka" nekih ekskluzivnih fotografija, kadrova? Ili nekih za život opasnih situacija u kojima si se našao?

- Na Gacki nisam imao nekih ekstremnih situacija. Kadrovi i fotografije su meni posebni i pričaju priču koju sam htio ispričati. Pamtim samo lijepe trenutke s dobrim ljudima koje sam sretao u tom kraju, a koji su mentalitetom vrlo slični nama Slavoncima.

Kada možemo očekivati knjigu?

- Ja se nadam da će knjiga izaći do sredine ove godine, ali to ovisi o financijskim sredstvima kojima ću raspolagati. Taj je čimbenik uvijek ključan s obzirom na to da ju sam objavljujem.

Na prošloj si knjizi koja je imala 170 fotografija na 316 stranica radio pet godina, na ovoj dvije i ima znatno manje fotografija i stranica. Uspiješ li bar pokriti troškove? O zaradi te neću ni pitati.

- Na knjizi o Gacki radim već duže vrijeme, ne samo unatrag dvije godine. Neke fotke nastale su i dok sam radio knjigu “Zemlja vuka i vjetra”. Manje fotki ima zato što na svake dvije stranice ide jedna fotka i uz to tekst o onome što ona opisuje. Troškovi odlaska na teren su znatni, a to sam pokrio raznim donacijama i sponzorstvima. Bar troškove terena u koje nije uračunan moj rad koji će se, nadam se, isplatiti prodajom knjige.

Tvoj primarni medij izražavanja je fotografija. Ima li novosti ili aktualnosti o pitanju izložbi?

- Fotografija je primarna i od nje sve kreće. Trenutačno imam izložbu koja će obići cijelu Hrvatsku, a zove se “Divlja Hrvatska”. Izložbe su dosad bile u tri hrvatska grada te su sada - malo stale. Cilj je ove izložbe i predstavljanje mog sljedećeg projekta - velike knjige o hrvatskoj divljini i prirodi. Nemam pojma koliko će mi trebati vremena da to završim, ali procjena je minimalno pet godina, iako već posjedujem poprilično materijala. Potrebno je obići svaki kutak Hrvatske i napraviti vrhunske fotografije kako bih što bolje prikazao prirodu u njezinu izvornom obliku, a prije svega divlje životinje koje kod nas žive.

Zaljubljenik u prirodu poput tebe ima daleko razvijeniju svijest o važnosti očuvanja prirode. Uspijevaš li svojim radom potaknuti i 'probuditi' ljude?

- Ja se iskreno nadam, a i znam, da ovo što radim ima učinak na ljude koji gledaju moje radove. Najveća mi je sreća kada vidim da sam inspirirao mlade ljude da shvate koliko je priroda važna svima nama i na svoj način se angažiraju o pitanju zaštite prirode. Takve su stvari meni samom dokaz da ovo što radim ima dublji smisao od same fotografije i pisanja.

Kako ide prodaja tvojih knjiga? S obzirom na to da su knjige ionako gotovo izašle iz mode, kakva je situacija s monografijama i fotomonografijama? A inozemno tržište? Ili je to utopija?

- Nisam nezadovoljan kako se knjiga “Zemlja vuka i vjetra” prodavala. Sada je to smanjenim intenzitetom. Da može bolje, to je činjenica, no ja nisam menadžer ni trgovac. Trebao bih imati nekoga tko će se umjesto mene baviti tim stvarima, ali to financijski nije moguće. Cilj mi je u bližoj budućnosti knjigu “Zemlja vuka i vjetra” prevesti na engleski jezik jer smatram da bih imao poprilično veliko tržište, s obzirom na to da opisuje Ličko-senjsku županiju u kojoj su tri nacionalna parka (Plitvička jezera, Sjeverni Velebit i Paklenica) i jedan park prirode (Velebit). Samo na Plitvička jezera godišnje dođe 1,5 milijuna posjetitelja. No, i to je značajno financijsko ulaganje koje je trenutačno meni nedostižno.