Uz niz javnosti gotovo nepoznatih imena novih ministara u vladi Tihomira Oreškovića, bar što se tiče Đakovštine, izdvajaju se dva, ono ministra branitelja Mije Crnoje iz đakovačkog prigradskog naselja Selci Đakovački i ministrice socijalne politike i mladih Bernardice Juretić.

Novu ministricu ponajviše pamte stanovnici seoceta u zapadnoj Đakovštini, Paučja, gdje je 90-ih godina, nakon Bljeska i Oluje, u zgradi nekadašnje škole otvorila terapijsku zajednicu za tretman ovisnika.

Podsjetimo, Bernardica Juretić utemeljiteljica je zajednice Susret, humanitarne udruge koju je osnovala 1990. godine nakon povratka iz Italije, a 1992. otvorila je prvu hrvatsku terapijsku zajednicu (komunu) u Cisti Velikoj, nedaleko od Splita. Bernardica Juretić, rođena 1963. u Srijanima, nakon završene srednje medicinske škole završila je studij psihologije na Universita Pontificia Salesiana u Rimu. Magistrirala je odgojne znanosti, smjer psihologija, s temom Oboljeli od AIDS-a sa psihološkog gledišta. Radila je kao medicinska sestra u domu za starije osobe u Caritas Altenheim Freyung u Njemačkoj, zaredila se u 21. godini, poslije je napustila redovništvo. Radila je i u Vladinu Uredu za suzbijanje zloporabe opojnih droga. Iz Ureda je otišla u IGH, gdje je radila kao voditeljica ljudskih resursa, nakon čega se 2012. godine vratila u zajednicu Susret, na mjesto ravnateljice.

Terapijska zajednica u Paučju danas je zatvorena. Kako bismo doznali što tamošnji stanovnici kažu o novoj ministrici te kakva ih iskustva vežu uz nju i njezin rad u tom kraju, zaputili smo se u to mjesto, od Đakova udaljeno 30 kilometara. Na dijelu puta čak nema ni asfaltne ceste, nego kroz šumu do sela vodi makadam. U selu je malo stanovnika, nema asfalta, trgovine... Dok su ondje boravili korisnici, kuća terapijske ge bila je poput kućice u cvijeću. Danas je, nažalost, obrasla korovom. Na cesti susrećemo nekoliko mještana, rado razgovaraju s nama, svima je žao što “momaka iz zajednice više nema”.

– Ima nekoliko godina da je zajednica zatvorena, nisam viđao ministricu ovdje, ali znam da je ona osnovala komunu. Žao mi je što su zbog problema s vodom dečki koji su se ovdje rehabilitirali morali otići. Svi u selu složni su da bi voljeli da se vrate - kaže Ivan Petrović.

– Dečki su otišli u Okučane, rekli su da će se vratiti, a mi ih još čekamo. Pričalo se da treba obnoviti prostor. Bilo je to dobro vrijeme, kad su oni živjeli ovdje. Pomagali su u selu, bilo je sve nekako življe, a pomagali smo i mi njima u vrtu. Nadamo se da će se vratiti, neka se sad ministrica za to pobrine - kaže Stevo Petrović iz Paučja.

- Bilo nam je drago dok su bili ovdje, održavali su taj prostor gdje su boravili, rado su i s nama mještanima pričali, nije bilo nikakvih problema. Istina, otišli su zbog problema s vodom. Navodno su oni kopali nekakav bunar, ali nisu pronašli vodu. Kad su velike suše, teško je, i mi uzimamo vodu iz seoskog bunara, bilo je svakakvih pokušaja, ali do vode je teško doći. Žao nam je što ih više nema, rado su nam pomagali, kad bi dobili dozvolu od voditelja. Bila bih jako zadovoljna da se vrate. Selo je inače prazno, naroda nema, nekad smo bar njih vidjeli - kaže mještanka Paučja Dušanka Vidaković, pozivajući novu ministricu da vrati život zatvorenoj zajednici.

Inače, i na službenim web-stranicama zajednice Susret navodi se da je “kuća u Paučju privremeno zatvorena zbog problema s opskrbom pitkom vodom”.