Osjetno manji broj lista koji se prijavio za ove, u odnosu na prošle parlamentarne izbore, svjedoči o ekonomskim prilikama u zemlji, ali i gubitku volje dijela onih koji su godinama pokušavali svojim inicijativama nešto mijenjati, ili bar pozivati na promjene u aktualnom hrvatskom dvostranačju.

Stoga je popis lista u izbornim jedinicama kraći za niz neobičnih imena nezavisnih lista i malih stranaka s više članova nego što dobiju glasova. Nekadašnjih pravih “zvijezda”, poput bombardera s Kvarnera Vadimira Bebića, koji su ponekad izazivali podsmijeh, a drugi put simpatije javnosti (i bili posve uživljeni u tu ulogu), gotovo da više i nema. Tek su ih manjim dijelom zamijenile neke manje stranke, za koje mnogi nisu čuli. Na ovim je izborima gotovo pravilo da, izuzev regionalnih stranaka, onaj tko se pojavi u jednoj izbornoj jedinici najčešće “igra” i u svim ostalima, ili bar većini.

Kada je riječ o IV. izbornoj jedinici, sve druge liste osim tri najjače imaju vrlo male, neke i nikakve šanse za osvajanje saborskog mandata. Primjerice, Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske ili Akcija mladih, ali od izbora ipak nisu odustali. Čak i one manje ili više poznatije, poput Autohtone Hrvatske stranke prava, U ime obitelji - projekt Domovina ili Bandić Milan 365 - stranka rada i solidarnosti, u srcu Slavonije realno nemaju prevelike šanse za prolaz u Sabor. Samo u toj izbornoj jedinici prijavilo se čak upola manje lista (14) nego prije četiri godine kada ih je bilo čak 28, pridonoseći većoj ponudi biračima, a neki svojom osobnošću i interesu birača za izbore. I to od Demokratske stranke slavonske ravnice (bivši zastupnik Slavko Vukšić iz Našica) i Abecede do Jedino Hrvatska, Agende mladih demokrata ili Nacionalnih demokrata. Slično je i u drugoj slavonskoj, V. izbornoj jedinici, gdje će ovaj put nastupiti 13, umjesto 23 liste otprije četiri godine, kao i u svim drugima. Takve liste nisu dobivale više od nekoliko stotina glasova (osim Slavonske ravnice), ali pridonosile su razigranosti izbornih lista, koje će unatoč njihovom manjem broju ovaj put biti prave plahte. Naime, zbog mogućnosti preferencijalnog glasa, na listama će biti imena svih kandidata.

Slična je situacija i u izbornim jedinicama izvan Slavonije i Baranje, gdje od nekoliko nezavisnih, ili Saborom neopterećenih lista spomenimo Pametno, Pokret zajedno, ili Za grad, ali ih je u odnosu na ranije doista malo. Čak i ako tu ubrojimo stranke poput SRP-a (Socijalističke radničke partije), koaliciju HKDU/HDS/ND, ili danas autsajderski Kerumov projekt Hrvatske građanske stranke.

Na pitanje zašto je splasnulo zanimanje takvih kandidata i stranaka (koje su znale imati vrlo zanimljiva imena) za izbore, politolog Pero Maldini s Odjela komunikologije Sveučilišta u Dubrovniku te voditelj interdisciplinarnog doktorskog studija Komunikologija Sveučilišta u Osijeku, kaže da je naš stranački sustav umjereno fragmentiran, što znači da ima dvije dominantne političke stranke koje predvode lijevi, odnosno desni centar, te veći broj marginalnih stranaka izvan tog okvira.

- Gotovo svi pokušaji novih stranaka nastalih iz frakcija postojećih, ili potpuno novih, nezavisnih, nastalih iz građanskih inicijativa, da se nametnu kao alternativa, redovito su bili neuspješni, ili u najboljem slučaju kratkotrajni. Njih politička javnost nije prepoznala kao vjerodostojnu alternativu postojećim strankama, usprkos izraženom nezadovoljstvu građana s njima. Razlozi za to su, s jedne strane, u karakterističnoj strukturi socijalnih rascjepa u hrvatskom društvu iz koje proizlaze naše ideološke podjele i posljedično dominantno ideološko opredjeljivanje umjesto onoga socioekonomskog, kao što je to primjerice u EU i drugim razvijenim demokracijama. S druge strane, razlozi su u niskoj političkoj kompetenciji, što za posljedicu ima nesposobnost jasne artikulacije i komunikacije političkih stavova, kao i mobilizacije birača. Zbog toga su, između ostaloga, propale mnoge političke inicijative i prosvjedi, bez ozbiljnijeg utjecaja na političke procese. Ta nesposobnost, uz nedostatak novih ideja i njihovih potencijalnih nositelja te stanoviti zamor biračkog tijela – glavni su razlozi opadanju broja stranačkih lista u natjecanju za povjerenje birača - zaključuje Pero Maldini.