Njihov je mandat univerzalan i predstavljaju sve hrvatske građane, bez obzira na to iz koje su stranke i iz koje su hrvatske regije. Na posao putuju avionom, imaju puno posla, ali za to primaju i izdašnu financijsku naknadu, uživaju blagodati produženog vikenda i još nekoliko beneficija uz koje im je tvrdi parlamentarni kruh sa sedam kora kudikamo lakši.

Reći ćemo samo da ono što zarade u petogodišnjem mandatu većina hrvatskih građana ne zaradi tijekom cijelog radnog vijeka u kojem su se budili u šest i radili vikendima. Ima ih 11 iz Hrvatske, što je zapravo vrlo malo, ali i razmjerno s obzirom na veličinu Hrvatske i s obzirom na to da ih je sveukupno 751. "Kada uspoređujemo naš mandat ovdje s mandatom u Hrvatskom saboru, to je druga galaksija. Od tima ljudi koje imamo ovdje na raspolaganju, proračunskih sredstava, transparentnosti rada, svatko od nas ima web, svi smo na društvenim mrežama", kaže Andrej Plenković (HDZ) koji na pitanje bi li mogao funkcionirati opet kao saborski zastupnik, ne bez sarkazma, kaže da bi to "bila zahtjevna prilagodba".

I Dubravka Šuica (HDZ) misli da bi se rad u Saboru trebao malo podići na jednu drugu razinu. "Nije ovo kritika kolegama zastupnicima, ja sam bila tri mandata u Saboru također, i bilo bi nekorektno s neke visine docirati, ali definitivno naši zastupnici trebaju pomoć. Trebaju bar jednog asistenta i trebaju se osigurati sredstva za drugačije funkcioniranje."

Rad u odborima važniji je od samih sjednica Parlamenta. To više što se kroz odbore mogu donositi određene odluke mimo sjednica Parlamenta. Na sjednicama odbora sjede predstavnici Europske komisije, pa je komunikacija brža i rasprava konstruktivnija.

Odbor za poljoprivredu i razvoj jedan je od najvažnijih za Slavoniju, a u njemu kao jedina punopravna članica iz Hrvatske sjedi Marijana Petir. Njena je inicijativa bila da se ukinu povijesni kriteriji koji su Hrvatskoj priječili da sudjeluje u programu za dodjelu voća i mlijeka za djecu u školama. Iako se 230 milijuna eura odvaja za taj program, Hrvatska nije mogla dobiti te subvencije jer su povijesni kriteriji govorili da možeš dobiti novca ove godine koliko si potrošio prošle godine. Kako Hrvatska nije bila članica EU-a, nije ništa ni potrošila... Ako ovo zvuči kao birokratska zavrzlama, to je stoga što u biti to i jest. Europska unija jako drži do forme, procedure i papirologije i ovakvih primjera besmislenih uvjeta koji su plod birokracije je mnogo. No, opet, s druge strane, EU nije zaboravio svoje principe solidarnosti i do njih drži, pa je tako pozitivno odgovoreno na zahtjev kojim bi EU pomogao pošumljavanju i obnavljanju vinograda na Pelješcu koji su opustošeni ovogodišnjim požarima.

Birokratiziranost cijelog sustava donekle je neizbježna jer se mora pravdati svaki potrošeni euro koji mora imati pisani trag. O toj financijskoj transparentnosti brine se Revizorski sud koji nadzire potrošnju basnoslovnih 960 milijardi eura koliko iznosi proračun u razdoblju 2014. - 2020. godine.

Iako bi hrvatska Vlada trebala biti u stalnoj vezi s predstavnicima RH u EU parlamentu, mnogi zastupnici, naročito oni iz grupacije pučana, žale se na nedostatak komunikacije i ignoriranje centralne vlasti prema hrvatskim predstavnicima u Bruxellesu.

S druge strane, zastupnici socijalista tvrde kako su pučani rezultate Vladina rada pripisivali sebi.

- Mi smo još na početku i mnogo toga moramo naučiti, to su problemi koji su prošle sve zemlje - kaže zastupnica Biljana Borzan o disharmoniji između Zagreba i Bruxellesa na koju se žale hrvatski pučani u EU parlamnetu.

Svojevrsna “nevidljivost” u radu hrvatskih zastupnika u EU parlamentu može se pripisati i njihovu radu u vanjskopolitičkim odborima, pa je recimo Davor Ivo Stier član Izaslanstva u zajedničkoj parlamentarnoj skupštini Afrike, Kariba i Pacifika i EU-a - tijela za čiji rad u Hrvatskoj doista ne postoji veliko zanimanje. No koliko god to zvučalo u domovini “egzotično”, riječ je o primateljima razvojne pomoći iz vrlo izdašnog fonda od nevjerojatne 53 milijarde eura. Ta brojka svjedoči da rad u takvom izaslanstvu nije nimalo “bezvezan” koliko god je nezanimljiv za domaću javnost.

Oni koji se bave regionalnim temama imaju i veću “vidljivost” u Hrvatskoj. Ivan Jakovčić tako se bavi Jadransko-jonskom strategijom koja će imati velike utjecaje na život građana u Hrvatskoj. Autoceste s jedne i druge strane obale Jadrana, zaštite okoliša... S druge strane, Jakovčić se bavi i naizgled trivijalnim problemom zaštite Terana koji su Slovenci zaštitili kao autohtoni proizvod, što hrvatskim proizvođačima stvara probleme.

To je uglavnom i “sudbina” EU zastupnika koji se prijepodne bave Nigerijom ili Karibima, a poslijepodne zaštitom geografskog podrijetla nekog proizvoda ili međunarodnim trgovinskim sporazumima.

Svaki zastupnik ima nekoliko plaćenih asistenata koji se između ostalog bave i medijskom prezentacijom njihova rada, ali najveći dio posla obavi zapravo Ured za informiranje u Republici Hrvatskoj Europskog parlamenta koji prati rad parlamenta i zapravo ga prezentira svima koji žele znati nešto o aktivnostima naših predstavnika i radu EU parlamenta općenito. Preko Facebooka, Twittera, ostalih društvenih mreža i web-stranice (www.europarl.hr) građanima je osiguran vrlo velik stupanj transparentnosti rada.