Pogled u političku 2015. godinu: SDP “otjerao” sve koje će trebati da parira HDZ-u
Objavljeno 24. veljače, 2015.
Na ljevici je sve veća gužva, ali nitko ne želi prije izbora koalirati sa SDP-om
U prvoj smo etapi politički vrlo zanimljive godine u kojoj će se neprestano sučeljavati predstavnici hrvatske ljevice i desnice, još pod dojmom napete predsjedničke izborne utakmice.
Desnica trenutno ima mnogo više razloga za zadovoljstvo i optimizam, što zbog pobjede njihove predsjedičke kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović, a što zbog činjenice da ljevica i dalje ostavlja dojam da nije sposobna voditi državu. Posljednju u nizu pljuski, koja još zvoni na obrazu Zorana Milanovića, odaslao je USKOK svojom odlukom koja je Milanovićev napad na Slavka Linića ocijenila neutemeljenim.
Pokušaj povratka povjerenja?
Jedina šansa ljevice u pokušaju povratka povjerenja građana leži na dvije karte - jedna je niz projekata koji će se pod svaku cijenu otvarati u cijeloj Hrvatskoj (u Osijeku će to biti nova elektrana), a druga je suradnja s onim strankama i pokretima s kojima dosad nisu imali osobite odnose, poput ORaH-a, HDSSB-a i Živog zida. Te tri opcije, prema trenutnim istraživanjima javnog mnijenja, ukupno nose solidan broj zastupnika i mogu čak imati ulogu u određivanju novog nositelja većine u sljedećem mandatu. Ono što je veliki problem Zorana Milanovića jest činjenica da su SDP i on sam dosad činili sve da ih iz ORaH-a gledaju sumnjičavo te se odreknu mogućnosti zajedničkog izlaska na izbore, a isto vrijedi i za višegodišnju politiku SDP-a u središtu istočne Hrvatske, gdje lokalne partnere traže u HDZ-u(!?). Dodamo li tome da je ovakav SDP uspio izazvati distancu inače partnerskog im IDS-a i njihova dojučerašnjeg predsjednika RH Ive Josipovića (koji odlazi nekim drugim putem), a HNS pak Radimira Čačića koji također može donijeti poneki mandat, jasno je da se aktualna vlast pokazala uspješnom u pretvaranju potencijalnih partnera, u nekoga tko od njih zazire. Dokle god je tako, šanse SDP-a za formiranje vlasti u sljedećem mandatu vrlo su male, čak i ako HDZ u kombinaciji sa strankama desnog političkog predznaka ne bude sam mogao sastaviti vlast. Jer i HDZ zna da bi mu predizborni kontakti bilo s kim od već spomenutih opcija, uz prosječan rezultat na izborima, mogli osigurati sigurnu većinu.
Poznati hrvatski PR stručnjak Krešimir Macan upozorava da teze o mnogima koji će dobiti pet ili šest mandata padaju na našem izbornom sustavu. “Hrvatska je namjerno podijeljena na 10 izbornih jedinica u kojima je teško takvim strankama prijeći prag u svakoj izbornoj jedinici. Pa ako negdje prag prelazi, primjerice, Sinčić, to znači da će drugi ostati ispod. Jer će i OraH i Živi zid ići u svim izbornim jedinicama, a i Petrov i njegova ekipa pokušavaju okupiti više lista. To znači da su velike stranke u velikoj prednosti. I one će se voditi za time da se što više malih stranaka spusti ispod praga i njima ostane više mandata. A najveći izazov za stranke 'trećeg puta' je da imamo gomilu 'trećeg puta'. I moglo bi se dogoditi da u tom 'kanibalizmu' svi budu ispod praga. HDZ ima infrastrukturu i dobro radi. Njima odgovara mala izlaznost, a u gužvi na 'trećem putu' će se neki sigurno pogubiti”, ističe Macan, koji upozorava i kako su kod nas kampanje postale atipične, stranke imaju manje novca te je i manji utjecaj televizije. Stoga, kaže, možemo dobiti “gluhu” kampanju, gdje će sve ovisiti o infrastrukturi, za što je nužna “stranačka vojska”, kao bitna prednost velikih stranaka.
Postizborne koalicije
- Već nekoliko godina istraživanja javnog mijenja, ali i rezultati izbora, vrlo jasno pokazuju kako prilično značajan dio birača izlazi na izbore, ali ne želi dati svoj glas ni HDZ-u, ni SDP-u. Možemo reći da su te dvije najjače hrvatske stranke u glavama spomenutih birača potrošene, odnosno da dio ljudi za lošu gospodarsku situaciju krivca pronalazi isključivo u tim strankama i stoga im ne želi dati novu priliku - ističe Željko Požega, izvanredni profesor osječkog Ekonomskog fakulteta. On kaže da se u takvom odnosu snaga zapravo događa interesno osipanje ljevice jer su formirane nove stranke lijevog centra ili ljevice (Laburisti, Orah, Živi zid, Reformisti, Radnička fronta, potencijalna Josipovićeva stranka) koje, iako je manje-više prirodno da koaliraju sa SDP-om, to ne žele jer su svjesni da će ih ciljana skupina birača poistovjetiti sa SDP-om, čime bi postali dio elita koje se smatra nesposobnima i krivcima za teško stanje u RH. “Sve bi te stranke u načelu rado koalirale sa SDP-om, ali su pragmatične i to odbijaju zbog svog interesa, a može se očekivati da će, ako se pruži prilika u prikupljanju većine, pristupiti postizbornim koalicijama”, ističe Požega.
Igor BOŠNJAK
Drago Prgomet - trn u Karamarkovom oku
I HDZ ima sitnijih problema, ali s obzirom na četiri izborne pobjede zaredom (najviše županija, gradova i općina na lokalnim izborima, dvaput europski izbori i jednom predsjednički), sada su na sedmom nebu. To je gotovo nevjerojatno s obzirom na nasljeđe koje je tu stranku zateklo nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Jedini im je problem Drago Prgomet, zamjenik predsjednika stranke, koji svako malo svojim slobodnim razmišljanjima i procjenama uzburka duhove u Karamarku odanim redovima HDZ-a. Protekloga je vikenda izjavio da aktualni predsjednik te stranke radikalnom retorikom može učiniti gotovo nemoguće - da Zoran Milanović ostane na vlasti. Karamarko to zasad mirno, s distance, podnosi, no svi oni koji se upravo natječu za što više njegovih simpatija, rado bi preuzeli na sebe presuđivanje Prgometu.
Požega: Josipovićevo podcjenjivanje birača
- Kada je u pitanju bivši predsjednik Josipović i njegova najava osnivanja novog puta ili nove stranke, na taj potez gledam dvojako. S jedne strane riječ je o vrlo nekorektnom potezu okretanja leđa stranci koja mu je dala golemu materijalnu, moralnu i logističku podršku, a s druge postavlja se pitanje kako bi to Josipović, nakon cjeloživotnog bavljenja politikom u Savezu komunista, a potom i u SDP-u, mogao odjednom u poznim političkim godinama imati radikalno drukčije stavove od SDP-a i predstavljati bilo kakav novi put. Riječ je, zapravo, o visokoj razini nedosljednosti, klasičnom podcjenjivanju birača, vrijeđanju njihove inteligencije i očekivanja njihove zaboravljivosti, a sve samo u jednom cilju: ostvarivanja svojih vlastitih interesa - zaključuje Požega.
Macan skeptičan spram Josipovićeve odluke
- Najveći izazov za bilo koji 'treći put' u ovom trenutku je podizanje infrastrukture i konsolidacija biračkog tijela. Jer oni glasuju od izbora do izbora. Pa su na jednim izborima jedni u modi, a već na drugim neki drugi. A do parlamentarnih mogu biti neki treći. Josipović je napravio veliku uslugu Milanoviću svojim istupom jer kojega oponenta sada Milanović u SDP-u ima? Tko je Drago Prgomet u SDP-u? Dakle, sve je pitanje procjene. Ako Josipović do izbora ne postigne ništa, on više sam neće imati potencijal. A mogao je napraviti super opoziciju u SDP-u i onda čekati rezultate izbora i rasplet, što bi mu bila puno komfornija situacija. Ali, očito je već odlučio. Ako želi ići sam, možda su mu ovi izbori šansa, ali osobno sam skeptičan. Jer su glasovi koje je dobio glasovi stranaka ujedinjene ljevice, i one će ih povući na izborima - kaže Macan.
“KANIBALIZAM”
MOGLO BI SE DOGODITI DA STRANKE “TREĆEG PUTA” POJEDU SAME SEBE