Osnovne škole na području Osječko-baranjske županije, i to samo onih 52, od ukupno 72 (20 ih je u nadležnosti Grada Osijeka) kojima je osnivač Županija, na grijanje tijekom godine za plin i loživo ulje troše nešto više od deset milijuna kuna.

Prema podacima županijskog Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, šport i tehničku kulturu, na plin, koji kao energent koristi većina osnovnih škola, godišnje se troši 4,6 milijuna kuna. Loživo ulje koristi manji broj škola, ali s obzirom na njegovu cijenu, konačni račun je viši, te škole godišnje za taj energent izdvajaju 5,4 milijuna kuna.

Kada bi te škole umjesto plina i loživog ulja za grijanje koristile pelet, uštedjele bi, prema grubom izračunu, godišnje više od četiri milijuna kuna. Ova računica proizlazi iz podataka koje Hrvatski drvni klaster navodi kada je u pitanju drvni pelet, a to je podatak da je upola jeftiniji od loživog ulja i 30 posto od prirodnog plina.

Četiri milijuna kuna bila bi izravna ušteda, što svakako nije mali novac koji bi se mogao pametno potrošiti na različite načine. Primjerice, to je iznos koji bi bio dostatan da svih 29 tisuća učenika osnovnih škola u Osječko-baranjskoj županiji jedan mjesec ima besplatan školski obrok. Međutim, posredni efekti uporabe peleta mnogo su veći, s obzirom na prednosti koje taj energent ima u odnosu na fosilna goriva. Pelet je potpuno domaći proizvod, za razliku od plina, kojega oko 60 posto potrebnih količina uvozimo i nafte koju gotovo potpuno uvozimo. Pelet nastaje od domaćeg drva iz naših šuma, nastaje u našim tvornicama, na čijoj proizvodnji sudjeluju naši ljudi. Dva su velika proizvođača peleta, valja istaknuti, u Vinkovcima i Županji - Spačva i Šišarka - i oni najveći dio svoje proizvodnje na žalost izvoze, isključivo zbog toga što je u Hrvatskoj premalo potrošača tog energenta nastalog prešanjem drvnih ostataka. Osim toga, drvo je ekološki proizvod i izgaranjem peleta u atmosferu se ispušta ugljičnog dioksida u istoj količini koju je isto drvo iz atmosfere uzelo za vrijeme svoga rasta. A Hrvatska će zbog prevelikih količina ispuštanja stakleničkih plinova u atmosferu vjerojatno morati plaćati kazne.

Ova usporedba korištenja energenata u dijelu osnovnih škola samo je jedan pokazatelj mogućnosti koje se otvaraju pred županijama i gradovima, osnivačima obrazovnih ustanova, u pripremi projekata povećanja energetske učinkovitosti ili smanjenja emisije stakleničkih plinova. Valja reći kako je na području Osječko-baranjske županije i 30 srednjih škola. Konačne uštede koje bi donijelo drvo kod grijanja samo javnih ustanova sigurno su goleme, a korist je višestruka. Naravno, ne može se očekivati, niti bi to bilo dobro, da se iz uporabe potpuno isključe drugi energenti, posebice plin. Jer više izvora energije ipak donose bitnu energetsku sigurnost, izbjegavaju se mogući problemi koji bi mogli nastati zbog nestašice ili cjenovnog poremećaja jednog energenta.