Simbol herojstva branitelja Hrvatske zasigurno je i Kašić, selo u zadarskom zaleđu gdje su gardisti vodili bitke prsa u prsa s neprijateljem i gdje su mnogi položili život u obrani domovine.

Stoga su i ove godine mnogi od njih došli na 22. obljetnicu vojno-redarstvene akcije Maslenica, a među njima su bili i članovi Udruge veterana 3. gardijske brigade Kune.

U samo jednoj noći, 1. i 2. veljače, poginulo je u Kašiću i okolici 25 pripadnika 3. bojne 3. GBR Kobre, a u naknadnim borbenim djelovanjima poginulo je još deset pripadnika te brigade. Prisjećajući se tih herojskih dana, Kašić i okolna mjesta obišli smo sa Sašom Malčićem, predsjednikom UVTGB-a Kune, Sinišom Glavašem, koji je također obilazio bojišnicu i pratio akciju pri Glavnom stožeru, ali i s mnogim gardistima punim ponosa na one koji su dali najviše – svoj život.

Stoga i nije čudno što baš i nisu pretjerano željeli govoriti o svom doprinosu. Mnogi su izgubili prijatelje, suborce, a obitelji roditelje i sinove - do ožujka 1993. poginulo je 127 branitelja heroja. Bila je to prva zračno-diverzantska akcija, prisjetio se Glavaš ispred hrastovog križa dovezenog iz Slavonije kod spomenika Kunama, za koji nam Marijan Iža, član Udruge i specijalne policije, ratnog imena Orao Osijek, koja je u ratu djelovala na svim ratištima od Slavonije do Dubrovnika, kaže kako simbolizira otpor Slavonca, ratnika koji se nikada ne predaje.

- Najviše Slavonaca poginulo je ovdje, groblje u Kašiću bila je jedna od dominantnih točaka koju su držali pripadnici 3. GBR kada se u akciji Maslenica oslobađao Kašić. To selo postalo je simbolom pravog herojstva hrvatskog vojnika, hrvatskog gardista, tu je neprijatelj prvi put vidio s kime će imati posla. Uz ratnu 1991. i druge poznate vojne operacije, akcija Maslenica bila je jedna od jasno vidljivih akcija, iz kojih se razaznavalo da ovo nikada neće biti okupirano područje. Akcijom Maslenica spojena je Hrvatska, spojen je sjever i jug, a u Kašiću su mnogi položili svoj život. Mjesto je to gdje su se vodile borbe prsa o prsa jer je selo tijekom akcije više puta oslobađano pa okupirano, a na kraju je ipak ostalo u našim rukama. Toliko je bilo bliskih borbi da se događalo da su kuća do kuće bile suprotstavljene snage. Ovdje se i u okolnim mjestima pokazala žilavost i hrabrost hrvatskog vojnika, posebice u Kašiću, gdje odajemo počast Slavoncima, posebno gardistima iz 3. bojne Kobre iz Slavonskog Broda, koji su tu bili u najvećem broju, makar su tu bili i pripadanici drugih postrojbi koje su dale svoj doprinos da se ova mjesta očuvaju slobodnima - priča Iža spominjući i strateški važan Velebit, gdje je kao pripadnik Specijalne policije proveo dio ratnog puta.

- Akcije su se zvale Poskok 1 i Poskok 2. Oslobađanje Velebita imalo je također bitno značenje, jer tko je držao Velebit, taj je držao i Jadransku magistralu. Velebit se nije smio ni pod koju cijenu prepustiti neprijateljskim snagama. Velebit je surov i težak teren, a pogotovo su bile teške prve godine, uspostavljanje položaja. Specijalna policija Velebit je držala do kolovoza 1995. godine, do oslobađajuće akcije Oluja i oslobađanja preostalih okupiranih područja - prisjeća se Iža.

Jedan iz skupine koja je svjedočila silini topničkih napada bio je Hrvoje Lendić iz satnije veze 3. GBR, koji je s Jozom Petrovićem, Mariom Hemom i Zlatkom Pračićem kao vezist obilazio i nekoliko puta dnevno 12-ak kilometara rovova i bojišnice popravljajući veze.

- Sjećam se trenutaka kada smo uspostavljali vezu od Zelenog hrasta do Kašića, Paljuva i Novigrada. Imali smo problema s velikom topničkom paljbom, koja je kidala vezu, pa smo je morali stalno krpati i uspostavljati da bi bojišnica funkcionirala na dobrobit boraca, za dovoz streljiva, odvoz ranjenika... Hrabri branitelji izdržali su sve napade i sve napore koje su prošli u bitkama i jako sam ponosan na njih – kaže Lendić.