Prije točno godinu dana Robertu Seligmanu uručivao sam nagradu “Sokol”, koja se dodjeljuje za iznimna dostignuća u sportu, a o čemu odlučuje komisija Glasa Slavonije.
Bez obzira na to, Robertu je ipak to bila “utješna nagrada”. Onaj veliki trofej tada je pripao svjetskom veslačkom prvaku u četvercu na pariće Davidu Šainu. Prigodom uručenja, u tih par sekundi koliko traje prelazak nagrade iz ruke u ruku, uspio sam mu izgovoriti:
- Sljedeće godine želim ti onaj veliki trofej!
Prvi trofej 2005.
Godinu poslije trofej za najboljeg sportaša Osijeka i Osječko-baranjske županije u njegovim je rukama! I to peti put. Na vječnoj listi izjednačio se s Jasnom Šekarić i Mirnom Rajle, još tri ga dijeli od nedodirljivog Matije Ljubeka. Seligmanu je tek 28, u najboljim je godinama, uostalom i najveći rezultat u karijeri na svjetskim prvenstvima, peto mjesto te osvajanje Svjetskog kupa, to potvrđuje.
Prvi put je nagradu za najboljeg sportaša grada i županije dobio 2005. Prisjetili smo se tih Robertovih godina.
- S 19 godina mi je u jednoj godini uspjelo mnogo toga što mnogima treba cijela karijera. Prvi put sam osvojio medalju na Svjetskom kupu (New York, bronca, nap. a.), prvi put pobijedio na Svjetskom kupu (Ghent, nap. a.). Osvojio sam zlato na Univerzijadi, bio sam četvrti na Europskom prvenstvu, a doživio sam i jedno razočaranje. Na SP-u u Melbourneu bio sam deveti, prvi put ispod crte, i nisam ušao u finale. Već tada sam shvatio kako je težak put u sportu.
Sljedeće godine, 2006., ostvario je prvi put plasman u finale Svjetskog prvenstva. I drugi put ponio trofej najboljeg u gradu i županiji.
- I 2005. i 2006. funkcionirao sam isto. Bio sam nadobudni klinac koji se želio samo dokazivati. I nikoga se nisam bojao, meni je bitno bilo samo pobijediti ih. Pravo uživanje u gimnastici i natjecanju zapravo dolazi kasnije.
Prekretnica u karijeri
Već 2008. osvojio je broncu na EP-u, a i danas su mu ocjene ostvarene te godine najveće dodijeljene u karijeri. I treći put najbolji je sportaš lokalne sredine.
- Dugo mi je to bila najbolja godina u karijeri. I danas sigurno konkurira za “tu nagradu”. No, posljednjih godina dogodili su se veliki rezultati, posebice na SP-u. Danas možda ne bih izdvajao jednu godinu kao tu 2008. nego bih rekao da je razdoblje u karijeri od 2012. do 2014. meni ipak najuspješnije.
Prije nego što dođemo do sadašnjosti, Seligman je pokupio još jedan trofej - 2009. godine.
- Bio sam finalist SP-a u Londonu, no to je bila prekretnica u mojoj karijeri. Ne mislim samo na promjenu trenera koja se tada dogodila. Ne, ne žalim ni zbog čega niti bilo što kome zamjeram. Godine sa Solarima omogućile su mi da brže odrastem, ja sam i tada bio još relativno mlad, 23 godine. No, dogodilo se tada da sam promijenio pristup svemu. Možda je to bila prekretnica kada sam od klinca koji se želio samo nadmetati postao gimnastičar koji do vrhunskog rezultata dolazi na drukčiji način.
Pet godina prošlo je od četvrtog do petog trofeja?
- Pa svih tih godina bio sam uvijek u najužem izboru. Ponovno sam bio deveti u svijetu 2010., pa se dogodila 2011. u kojoj ipak nisam ostvario plasman na Olimpijske igre, a zatim 2012. u kojoj se ponovno počelo naplaćivati sve uloženo. Bio sam četvrti u Europi, pa 2013. šesti u svijetu.
I došli smo do 2014. godine.
- Pobjednik Svjetskog kupa i peti u svijetu. U finalu SP-a nastupio sam nakon primljene infuzije. Velika godina za mene, ali i za moj klub Gimnastičko društvo Osijek Žito. Eto, ove godine smo trojica nagrađenih. Trener Duco (Vladimir Mađarević, nap. a.) drugu godinu je najbolji trener u Osijeku, a Tomi (Tomislav Marković) zaslužio je također biti nagrađen ne samo zbog ove godine nego za cijelu svoju karijeru. Trajati toliko dugo u vrhunskom sportu je također za naklon i nagradu.
Najbolje godine tek dolaze?
Dolazi 2015., kvalifikacijska za Olimpijske igre. Nadamo se i olimpijska 2016.
- Imam svoje želje i ciljeve. To me drži u karijeri. Imam mirnoću, potporu obitelji. Prvi je cilj osvojiti medalju na Svjetskom prvenstvu. Ne mora biti u predolimpijskoj godini, ali nadam se da se to već može dogoditi 2015. Značilo bi to i plasman na Olimpijske igre. A ako se dogodi Rio, onda sigurno na Olimpijskim igrama imam šansu ponovno za medalju.
Jedno je za kraj htio dodati.
- Smeta mi općenito kada sportaš uđe u neke godine da ga se unaprijed otpisuje. Svatko od nas je individualac, netko vrhunac doživi s 20, netko s 25, 30, a netko možda s 35 godina. Talijan Busnari je najveće rezultate ostvario s 35 godina. Što se mene tiče, tek se sada osjećam najbolji. I fizički, ali i psihički. Imam potrebnu mirnoću, uživam u natjecanju i ako ne bude većih ozljeda, mogu trajati još idućih šest-sedam godina.
Znači, Robert je kao vino, što stariji to bolji?
- Više kao dobar viski ili konjak. Iz godine u godinu sve bolji!
Krešimir LACKOVIĆ
KARIJERA SUKOMENTATORA
Neki uvijek za sarkazam spremni reći će kako Robert Seligman već ima osiguranu karijeru komentatora gimnastičkih natjecanja. Kao sukomentator Svjetskog kupa u Osijeku, ali i ostalih velikih natjecanja poput Olimpijskih igara, uglavnom dobiva pozitivne kritike. Ovu ulogu danas vidi na sasvim drukčiji način.
- Mislio sam prije da je to posao u kojem dođeš, sjedneš, nešto pričaš, a pričati mi nikada nije bio problem, iskomentiraš ono što vidiš i to je to. Ali, kada vidim kako se moj imenjak Robert (Jelečević, nap. a.) priprema za svaki prijenos, da to zna biti i cjelonoćni posao, koliku bazu podataka mora koristiti, onda mogu samo zaključiti kako je to krvav posao.
Krvav, ali ipak privlačan?
- To definitivno.
Mi bismo samo poželjeli da na Olimpijskim igrama ne bude u ulozi komentatora, nego natjecatelja.