OSIJEK – Rijeka je odnijela cijeli plijen iz Gradskog vrta a da nije stvorila nijednu priliku za pogodak! I zato opet ostaje onaj opori okus da Osijek mogao i morao iz tog susreta uzeti više. Nije se dogodilo samo zato što su bijelo-plavi taj susret odigrali da ga ne izgube, a ne da bi ga pobijedili. Suviše oprezno, bez dovoljno hrabrosti i agresije, pa ako hoćete i ideje. Rijeka nije ponudila previše, zapravo nije ponudila ništa, a  bijelo-plavi su „zaspali na straži“. Jednostavno nisu prepoznali mogućnost koja im se pružala i zato su ostali praznih šaka.

Skroman nogomet donio je prvi dio susreta. Osijek je bio nekakvo suviše rezerviran, a Rijeka je postavila baš onako kako se i očekivalo autoritativno i čvrsto. Igralo se uglavnom ravnopravno bez da je neka momčad imala naglašeniju inicijativu, ali ono što je posve izostalo bila su uzbuđenja pred vratarima. U 45 minuta Osijek je zapucao samo jednom, a Rijeka dvaput prema suparničkim vratima i to će jasno očarati kako se zapravo igrali. Uglavnom između dva kaznena prostora. Rijeka je jača momčad tu dvojbe nema, ali od bijelo-plavih se očekivalo barem malo više strasti i odlučnosti no respekt prema snažnom suparniku očito je bio prevelik. Ideja Osječana, valjda, je bila što duže držati „nulu“ i tako uvesti goste u nervozu, ali to im se taj nedostatak agresivnosti i preoprezni pristup osvetio u relativno ranoj fazi susreta. Gosti su poveli već u 19. minuti i to uz priličnu dozu sreće. Lopta se odbijala u blizini kaznenog prostora Osijeka i na koncu se dokotrljala ravno u noge Jugoviću koji je iskoristio tu iznenadnu mogućnost koja mu se otvorila i sa 13-14 metara doslovce zakucao loptu u gornji desni kut – 0:1. Taj pogodak nije ništa posebno promijenio na mokrom i klizavom terenu. Osječani su se mučili s organizacijom napada, a Rijeka je mirno kontrolirana razvoj događaja držeći bijelo-plave daleko od svojih vrata. Jedini ozbiljniji pokušaji Osijeka dolazili su iz prekida, ali obrana gostiju uglavnom je bila koncentrirana, pa njihov vratar Vargić do odmora nije imao pravog posla.

U nastavku utakmice Osijek je bio nešto nadmoćniji, ali nikako nije pronalazio načina ozbiljnije zaprijetiti Vargiću. Beskrajno su Osječani kružili oko riječke zone koja je lako izlazila na kraj s takvim načinom igre. Jasno je bilo da Osijek neće imati bezbroj prilika, ali ovaj put je limitiran na samo jednu-jedinu, ali ta je bila – stopostotna. U 65. minuti B. Barišić je ubacio loptu na drugu vratnicu Šorša ju je spustio glavom za J. Barišića koji je bio samo pet metara udaljen od riječke mreže, ali je loše zahvatio loptu i napucao ju je visoko preko grede. Bio je to nemoguć promašaj. Kako je vrijeme odmicalo nervoza je rasla, a zanimljivo veća je bila kod gostiju. Osijek je i dalje „disciplinirano čekao“ i naravno da nije dočekao ništa. U 67. minuti na tribinama je završio trener Rijeke Matjaž Kek zbog prigovaranja sucu, a iz istog razloga  u sam smiraj susreta priključio mu se i riječki fizioterapeut Alen Ilić. Jasno, ta odstranjivanja službenih osoba gostiju nisu imala previše utjecaja na zbivanja u utakmici. Osijek je do kraja pokušavao, u igru je ušao i Nermin Jamak koji je pokazao da bi mogao biti koristan u budućnosti, ali na ovoj utakmici ni on nije donio promjenu rezultata pa su Riječani, usudili bismo se reći, ni krivi ni dužni iz Gradskog vrta odnijeli cijeli plijen.

D. Keler