Ni u sedmom uzastopnom pokušaju nogometaši Istre 1961 nisu na svom travnjaku osvojili sva tri boda protiv Osječana. Posljednji put domaći su slavili daleke 2007. godine.

U sedmom ovogodišnjem kolu Istra 1961 i Osijek remizirali su bez golova. Znalo se i uoči susreta da će Puljani teško probiti postavljenu gostujuću obranu i to se na terenu i obistinilo. S obzirom na to da su Osječani imali bolje prilike za gol, bez obzira na terensku dominaciju, “zeleno-žuti” ne smiju podcjenjivački gledati na ovaj bod.

Bunili su se u dosadašnjem tijeku prvenstva kako momčad Igora Pamića igra “antinogomet”, tvrdi “bunker”, no znalo se da će vrlo brzo doći utakmica u Puli u kojoj će gosti posegnuti za identičnim načinom igre. Nepopularnim, ali katkad učinkovitim. Upravo su se tako Osječani postavili na “pulskoj bombonijeri”. Zgusnuto su “parkirali autobus” pred Mikulićem, pustili “zeleno-žute” da vode igru i čekali na priliku iz kontre. Postavili su tako pred pulsku momčad zahtjevan zadatak s kojim se momčad lišena kreacije Blagojevića, Pamića ili nepredvidljivog Franjića nije mogla nositi. U prvih 45 minuta idealnu priliku za pogodak imali su Osječani. S druge strane, u prvom poluvremenu Mikulić nije imao ni jednu intervenciju, što dovoljno govori o sporom razvijanju pulskih napada. Priliku gostima omogućio je Woon, koji je, prekratko, pokušao vratiti loptu vrataru Brkiću, posluživši “kao na pladnju” Mešanovića. Na sreću pulske momčadi i navijača, udarac Mešanovića natjerao ih je na smijeh. Uz nepotrebno “plivanje” Brkića na jednu “svijeću”, bilo je to sve pred pulskim golom, pa se na odmor otišlo s početnim rezultatom.

Prvih 45 minuta bila je prava “kamilica”, koja definitivno nije mogla zadovoljiti gledatelje. Tražeći pozitivu u sumornom prvom dijelu, moglo se tek konstatirati kako Osječani u nastavak ipak ne ulaze s rezultatskim minusom. I to je bilo nešto. No trener gostiju Rukavina povukao je prvi potez uvevši odmah u nastavku Milu Škorića, a Paminjo je ostavio istih 11 na travnjaku. I krenuli su… Osječani. Vidjevši uspavanog suparnika, momčad trenera Rukavine se ohrabrila i krenula ambicioznije prema Brkiću. Osjetila je to i publika, pokušala glasom povući “zeleno-žute”, a Pamić je reagirao ubacivanjem Dine Špehara. I onda je, konačno, slijedio prvi udarac u okvir osječkog gola. Doduše, obranio je Mikulić bez većih problema taj pokušaj Matoša. Najbolju pulsku priliku uskoro je protiv bivše momčadi, na ubačaj Heistera, propustio Osječanin u Puli Dino Špehar, koji i dalje čeka na prvijenac u zeleno-žutom dresu. Potom je glavom pucao i Radonjić i odmah je atmosfera na tribinama živnula. Pokušao je Radonjić u nekoliko navrata na malom prostoru odigrati dupli pas sa Špeharom i Matošem kojim bi oni izbili sami pred Mikulića, ali lopta je uvijek zapinjala u osječkom bloku. U samoj su završnici prvo zaprijetili Osječani, potom su preko Radonjića odgovorili Puljani, ali mreže se nisu zatresle. Zanimljiva situacija bila je u drugoj minuti sudačke nadoknade. Radonjić je nakon kontakta sa Škorićem pao u kaznenom prostoru, sudac se nije oglasio, ali su se jakim zviždukom oglasile tribine. R. Car