U Europi su sve glasniji zahtjevi za većom transparentnošću primanja i dodatnih zarada političara, posebice zastupnika u parlamentima, no ograničenja nije lako uvesti.

Kada je riječ o reguliranju pitanja dodatnih izvora prihoda za političare, Dalija Orešković, predsjednica Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, kaže kako se Hrvatska odlučila za sustav 'svi dužnosnici imaju ista pravila'. “Nije bit u tome da vi nekome ograničite stjecanje sredstava ako su ona stečena zakonito. Veći je problem ako pojedinac napravi nekome uslugu u obnašanju dužnosti pa mu taj, primjerice, daruje neki vrijedan kućanski predmet, a to neće biti zavedeno ni u imovinskoj kartici, ni bilo gdje drugdje, a zapravo je izvor tog stjecanja vlasništva nezakonit”, ističe Orešković. U Europi pak zastupnici u parlamentima imaju nešto manja ograničenja nego drugi dužnosnici. Različito je od države do države kako su uredile ta pitanja pa i područje sukoba interesa.

Prema podacima koje je nedavno iznio Deutsche Welle, u njemačkom su Bundestagu zastupnici plaćeni oko 9000 eura mjesečno, ali u prosjeku svaki peti ima i dodatni izvor zarade. Najstroži su propisi u Španjolskoj, ali i tu su iznimke vođenje obiteljskog poduzeća ili autorski rad. Iako zastupnici zarađuju osjetno manje nego u Njemačkoj, od 2011. uvedena su pravila koja od zastupnika zahtijevaju obračun poreza te sve informacije o privatnom bogatstvu, ali i eventualnim dugovima. Ograničenja dodatnih zarada nema ni u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Italiji ni u Austriji. Iznimka je Švicarska, gdje političar nije profesionalno zanimanje, nego sporedna djelatnost koju obavljate paralelno sa svojim poslom. No, i to uključuje solidnu novčanu naknadu, što izaziva negodovanje javnosti pa se mnogi najbolji stručnjaci u to ne žele upuštati. Što opet snižava razinu kvalitete onih koji u tome ostaju i svjedoči da ni u najrazvijenijim zemljama nije lako iznivelirati to pitanje.

- Na lokalnoj i regionalnoj razini kod nas imate dosta općinskih načelnika koji “volontiraju”. Oni zapravo obnašaju javnu dužnost 24 sata dnevno, ali ne zasnivaju radni odnos u svojoj općini, nego rade nešto posve neovisno, primjerice nastavnici su ili rade u nekom poslovnom subjektu, a da to ne predstavlja obnašanje nespojive dužnosti. Zakonom je određeno koja to druga radna mjesta mogu biti. Onima koji pak profesionalno obnašaju svoje dužnosti, dodatne djelatnosti su izričito zakonom propisane kao dopuštene - kaže Dalija Orešković.

To su, primjerice, edukativna, znanstvena, sportska i samostalna poljoprivredna djelatnost - obiteljska poljoprivredna gospodarstva, a mogući su i prihodi od autorskih i patentnih prava te prava industrijskog vlasništva. Tako danas imamo i predsjednika države koji na temelju svojih skladbi prima autorske honorare, što je dopušteno. Sve ostalo može se obavljati tek uz odobrenje Povjerenstva.

- Neki imaju poslovne udjele u trgovačkim društvima i može im se (a ne mora) isplatiti i eventualna dobit. Ima i onih koji na temelju vlasništva stječu dodatne prihode, primjerice općinski načelnici po obali, gotovo svaki ima nekretninu koju ljeti iznajmljuje. No, meni je veći problem nezakonito stečena imovina. Jer ako se netko trudi i, primjerice, zakonito uzgaja rajčice, ima neki manji sustav koji je samoodrživ - zašto ne? To je znatno korektnije nego da mu netko u novcu ili naravi plaća njegove usluge - smatra Orešković.