Nakon prva dva kola nove sezone u kojima su nogometaši Osijeka ostali praznih šaka mogli bismo lagano pjevušiti poznati refren jedne od uspješnica Bijelog dugmeta „sve je isto k'o i lani“.

Treneru Tomislavu Rukavini malo će skočiti tlak kada se uporno vuku paralele s prošlom sezonom, ali činjenica je kako se bijelo-plavi opet muče s rezultatima. Iskreno, nismo očekivali nekakve revolucionarne stvari, ali nismo očekivali ni još lošiji start u odnosu na prošli srpanj. Osijek je čak primio pogodak više u prvih 180 minuta, a prošle sezone smo s jezom promatrali poroznost obrane.

Danas kada je ona definitivno jača i uigranija, nije lako pronaći objašnjenje za ono što se dogodilo Osijeku u prvim nastupima. Jedni će kriviti malo opušteniji pristup, drugi izostanak uvijek toliko potrebne sreće, treći ne baš zavidnu formu vratara Mikulića, četvrti tko zna što. Istina je kako ima svega pomalo. No, sezona je mlada, prostora za popravak ima, ali vrijeme ne treba trošiti uludo jer alarmi za uzbunu brzo će se oglasiti ako konto na Osijekovom bodovnom računu ostane prazan skup. Trener Tomislav Rukavina i dalje je miran jer zna kako njegova momčad može i mora bolje.

- Svega je bilo u te prve dvije utakmice, ali nekako mi se čini da se baš sve okrenulo protiv nas. Događa se to u nogometu i važno je što prije izaći iz tog razdoblja čudnih okolnosti. Sezona je tek počela, istina ne prema našim očekivanjima, ali sve se to još može popraviti, kaže trener bijelo-plavih.

Forma nekih važnih igrača još uvijek nije na željenoj razini, ali to i nije čudo jer sezona je duga pa i nije logično da forma vrhunac dosegne već sada. Ipak, u oko će upasti podatak kako su bijelo-plavi u prva dva kola u prosjeku primili tri pogotka po utakmici. To nije način na koji će doći na „zelenu granu“ jer su još uvijek miljama daleko od nogometa u kojem mogu igrati „na pogodak više od suparnika“.

Proljetne uspjehe Osijek je bazirao na čvrstoj obrani koja je danas ipak ranjivija, ali nerijetko i na velikim obranama vratara Zvonimira Mikulića koji također zasad nema. I opet moramo reći “isto k'o i lani“. Ni na početku prošle sezone Mikulić nije briljirao, ali je poslije uspio uhvatiti formu koja je momčadi pružala samopouzdanje. U Zadru je primio drugi pogodak koji je definitivno bio obranjiv, slično je bilo i s drugim pogotkom protiv Lokomotive. Pa su već lagano počele sumnje u njegovu formu. Međutim, Rukavina je odlučan o tom pitanju.

- On je naš prvi vratar i tu se neće ništa mijenjati. Uostalom, kada su vratari u pitanju, imam maksimalno povjerenje u Domagoja Malovana koji radi s njima i daje mi prijedlog koji treba braniti. Ako Mikulić i nije u velikoj formi u ovom trenutku, trebamo mu pružiti svu podršku jer ne smijemo zaboraviti koliko puta nas je spašavao. Rekao sam ima tu i toga da suparnici baš nemilosrdno kažnjavaju i najmanju našu dekoncentraciju. Kada sve to prođe, proći će, slika će biti bolja. Vjerujem kako će baš Mikulić biti ta ključna figura koja će okrenuti sreću na našu stranu u nadolazećim utakmicama - kaže Rukavina.

Pitanje vratara je uvijek osjetljivo i zato Rukavini ne pada na pamet „tehnicirati“ s prvim vratarom. Mikulić nas je već milijun puta uvjerio što i koliko može, pa je jedino što možemo tražiti da što prije pronađe „onog pravog sebe“. Očito je kod njega kako malo sporije ulazi u formu, ali kada je uhvati, onda i to traje. Zato je strpljenje i povjerenje koje je izabrao Rukavina o pitanju vratara logična odluka, te da će Mikulić ubrzo opet biti jedna od najčvršćih karika u momčadi.