Gari Kasparov dobio je nedavno hrvatsko državljanstvo. Jedan od najboljih svjetskih šahista svih vremena i svjetski šahovski prvak od 1985. do 2000. godine u Hrvatskoj je godinama rado viđen gost zbog svog lobiranja za Hrvatsku i Vukovar 1991.

I dok je njegov arhineprijatelj za šahovskom pločom Anatolij Karpov u prvoj polovini 1990-ih godina igrao na međunarodnim natjecanjima za momčad Agrouniverzala iz Zemuna, a kao vrhunac podrške Srbiji bit će zapamćena simultanka u okupiranom Vukovaru 1995. godine, Kasparov je izražavao snažnu podršku Hrvatskoj. Više puta je dolazio na odmor i pripreme za mečeve na Crveni otok kraj Rovinja, a igrao je i za momčad Borovo Vukovar. Kasparov se svakako ubraja u osvjedočene prijatelje Hrvatske, također, njegov “lik i djelo” ničim ne nanose štetu ugledu RH. Ipak je pitanje da li je dodjeljivanje takvih državljanstava legalno. Naime, prema tvrdnjama iz Ministarstva unutarnjih poslova, ne postoji zakonska odredba koja bi propisivala skraćeni postupak stjecanja hrvatskog državljanstva odnosno ubrzanu proceduru... Također iz MUP-a tvrde da “ne postoje ovlasti za diskrecijsko davanje hrvatskog državljanstva”. Dakle, nije jasno na temelju kojeg zakona su svi ti sportaši, umjetnici i “zaslužni” građani dobili hrvatsko državljanstvo.

Hrvatska ima dugu tradiciju udjeljivanja svojih putovnica stranim državljanima, od kojih mnogi nisu ni približno ugledni kao ruski velemajstor. Naime, devedesetih godina hrvatska državljanstva su se dijelila i onima koji su za njih bili voljni platiti. Najpoznatiji je svakako slučaj Semjona Mogiljeviča, ruskog tajkuna koji je radio i preko granice zakonitosti, a bio je hrvatski državljanin od 1997. do 1999. kada mu je državljanstvo oduzeto – najvjerojatnije pod pritiskom Amerike. Naime, Mogiljevič je zbog svojih mafijaških poslova dospio među deset najtraženijih ljudi za kojima je FBI raspisao tjeralicu, a “glava” mu je ucijenjena na 100.000 dolara. Zanimljivo je da iz MUP-a tvrde kako se hrvatsko državljanstvo, prema Ustavu RH, ne može oduzeti. Putna isprava zemlje koja je u međuvremenu postala članica Europske unije, a uskoro ulazi i u schengenski prostor, među ljudima sumnjiva zanimanja ima veliku vrijednost. Vize za Novi Zeland već su ukinute, a najavljeno je i skorašnje ukidanje viza za SAD i Kanadu, što će hrvatsku putovnicu učiniti jednom od najsnažnijih globalnih propusnica i dokumentom koji jamči slobodan prolaz po cijelom planetu. To joj dakako daje veliku vrijednost na crnom tržištu, a hrvatskom državljanstvu daje status koje po realno ekonomsko-političkoj moći Hrvatska i ne zaslužuje.

Redoviti postupak stjecanja hrvatskog državljanstva traje osam godina, koliko je potrebno biti naseljen u Hrvatskoj da bi se dobilo pravo zatražiti državljanstvo. Nakon toga slijede provjere, sigurnosne provjere, čekanje da se birokratski aparat pokrene, što potraje još neko vrijeme. Uz to treba položiti ispit iz poznavanja hrvatskog jezika, latiničnog pisma, kulture i društvenog uređenja na kojem bi pali i mnogi koji su državljanstvo dobili rođenjem. Naravno, u tih osam godina kandidat za “Hrvata” mora poštovati zakone RH. Glumci, pjevači, estradnjaci i svi oni kojima posao nalaže česta putovanja, rado bi se domogli hrvatske putovnice. Tako je Ministarstvo kulture RH dodijelilo državljanstvo mnogim umjetnicima iz BiH, poput Emira Hadžihafisbegovića, Halida Bešlića... No to nije nikakva rijetkost s obzirom na to da stotine tisuća državljana BiH imaju i državljanstvo RH. Zanimljivo je da hrvatsko državljanstvo ima i Momčilo Bajagić – Bajaga, koji je rođen u Bjelovaru, a majka mu je iz Grubišnog Polja. Hrvatsko državljanstvo ima i Sven Alkalaj, bivši ministar vanjskih poslova BiH, ali i Alija Delimustafić, prvi bosanskohercegovački ministar policije, kojeg su zbog pronevjere tri milijuna dolara tražili i u Austriji i u Njemačkoj.