Objavljeno 17. siječnja, 2014.
U sklopu ciklusa Osječka muzejska glazbena srijeda u organizaciji osječke Umjetničke akademije i Muzeja Slavonije Osijek nastavljen je Koncertni ciklus grada.
U atriju Glavne straže Muzeja Slavonije koncert je održala violinistica Vlatka Peljhan uz klavirsku suradnju Mije Elezović. Na programu su bila djela I. Stravinskog (Suite italliane), P. Hindemitha (Sonata op. 11 br. 1), F. Krežme (Scherzino) i L. van Beethovena (Sonata br. 9 op. 47, “Die Kreutzersonate”).
Koncepcija koncerta je dakle bila, započeti suvremenim i avangardnim (Stravinsky – Hindemith), a završiti s efektnom i dobro poznatom sonatom. U tom “turbo” avangardnom programu, težište je stavljeno odmah na početak koncerta, a 'Krojcer' koga poznajemo ostavljen je za kraj programa, kao rasterećenje. Bio je to sjajan izvodilački odabir.
Ukratko, neoklasična shema ovog koncerta bi izgledala ovako: sjajna izvedba suvremene šesterostavačne Talijanske suite uvijek atraktivnog Stravinskog (bila je to 'šuma' atraktivnih neoklasičnih vrsta, komornih karikatura, quasi osjećajna Canzonna, karikaturno “zločesta” Tarantella, odnosno 'lažnim' osjećajima ispunjena Gavotta, efektno izveden Scherzino). Drugu vrstu neoklasicizma donio je P. Hindemith (sugestivno izvođenje njegove Sonate op. 11, br. 1 fraziranje, muzikalitet, folklorni motivi, koji remete hladnu i proračunatu Hindemithovu objektivnost).
Na zemlju nas je ipak spustio 'naš Krežma' i njegov Scherzino (izveden nevjerojatnom lakoćom, s puno dječjeg smijeha). Bio je to predah prije 'velike Beethovenove Sonate br. 9 op. 47. Ta klasično–romantična kompozicija svjesno je smještena na kraj koncerta. Stavak 'Adagio sostenuto' bio je suzdržan, a 'Presto' razuzran, no u nekim dijelovima i intiman (posebno druga i treća varijacija, odnosno pizzicatto efekti u daljem melodijskom slijedu).
Tehnički i intonativno Peljhan i Elezović su se izvrsno slagale. Uz izvrsnost svojih talenata, ove dvije mlade (ali svjetski poznate i nadaleko priznate umjetnice), ugradile su u svoju izvrsnost kao jedan od kriterija za iščitavanje najsuvremenijih, pa čak i avangardnih kompozicija (što smo i doživjeli na ovom koncertu). Bravo!
Branka BAN
VRHUNSKE GLAZBENICE
Obje svjetski priznate glazbenice počele su međunarodnu karijeru gotovo u isto vrijeme 2004. godine. Peljhan, uz tečajeve kod mnogih poznatih glazbenika ima dva magisterija (violine i viole) u Rotterdamu, a bila je i stalna članica mnogih svjetskih ansambala (Borodin kvartet, Bartok kvartet, Smetana kvartet, Grieg trio, Hrvatski barokni ansambl). Kako je Vlatka rođena Osječanka, valja naglasiti da je prve uspjehe imala kao učenica Glazbene škole Franje Kuhača. Miju Elezović preko Japana i Španjolske uspjeh vodi do Francuske. Njihovo izvrsno nadopunjavanje posljedica je zajedničkih nastupa kao duo, ali i u malim ansamblima (trio, kvartet).