Nekoliko godina intenzivno pripremana opsežna izložba “Likovna baština obitelji Pejačević”, koja je u osječkoj Galeriji likovnih umjetnosti bila postavljena od 19. rujna 2013. do 7. siječnja 2014., može se reći, opravdala je velika očekivanja.

Zadovoljne mogu biti i autorice izložbe Jasminka Najcer Sabljak i Silvija Lučevnjak, jer izložbu je posjetilo oko 2.500 posjetitelja, među kojima i brojni članovi obitelji Pejačević iz Beča, Londona, Budimpešte i Buenos Airesa, baruni Adamović, grof Eltz, grofovi Clary-Aldringen iz Salzburga... Uz stručno vodstvo posjetitelji su mogli poslušati i nekoliko predavanja o toj brojnoj obitelji, koja je umnogome utjecala na politički život i kulturni razvoj Osijeka, Našica, Virovitice i cijele Slavonije. Organizirane su i radionice potaknute izložbom.

Ovih dana izložba se seli u Zagreb. Od izvornih oko 150 djela u Umjetničkom paviljonu bit će izloženo 67 umjetnina. Kustos te izložbe je prof. dr Zvonko Maković, svečano otvorenje bit će u četvrtak, 16. siječnja, u 19 sati.

Inicijalnim istraživanjima i pokušajem rekonstrukcije likovne baštine obitelji Pejačavić počele su 2001. pripreme za izložbu. Nekoliko godina poslije GLUO od Ministarstva kulture dobiva prva sredstva. Slijedila su brojna putovanja u zemlji i inozemstvu i istraživanja umjetničke i arhivske građe vezane uz obitelj Pejačević, a intenzivirani su i kontakti s nasljednicima obitelji koji žive diljem Europe i svijeta. Obitelj se u katalogu (čije izdavanje sufinancira) predstavlja kratkim predgovorom, ističe Jasminka Najcer Sabljak.

Suvremeno istraživanje njihove likovne baštine vezano je uz djelatnost Zavičajnog muzeja Našice i GLUO. Našički je muzej od utemeljenja (1974.) u dvorcu Pejačević. Osječka je galerija utemeljena 1954., a u svome fundusu ima velik broj umjetnina koje su izvorno pripadale Pejačevićima.

Kustosice i povjesničarke umjetnosti Jasminka Najcer Sabljak i Silvija Lučevnjak identificirale su većinu građe koja je nakon 2. svjetskog rata prenesena iz našičkih dvoraca u Državni muzej u Osijeku (danas Muzej Slavonije Osijek). Poslije je ta građa, posebice slikarska, u najvećem dijelu ušla u zbirke GLUO-a, no podatci o izvornom smještaju i nastanku tih predmeta bili su vrlo oskudni, ponegdje i pogrešni. Istraživanja su donijela niz novih spoznaja o tim umjetninama. Poslije je zanimanje istraživačica prošireno na likovnu baštinu drugih grana obitelji Pejačević (tzv. virovitičke i rumsko-retfalačke grane). Istražen je i utjecaj na likovnu umjetnost izvan tih zbirki (arhitekturu njihovih dvoraca, kurija, mauzoleja te kapelica i crkava kojima su bili patroni) te Pejačevići kao mecene.

“Izložba je koncipirana na temelju poznavanja nekoliko najvažnijih objekata u Našicama, Šopronu, Virovitici, Podgoraču i Retfali te umjetničkih zbirki koje su nastajale i bile čuvane u tim prostorima. Objekti su čvrsto vezani uz razvoj određene obiteljske grane, pa je i povijest likovne baštine prikazana prateći razvoj obitelji kroz prvo razdoblje (od dolaska iz Bugarske do podjele na obiteljske grane u drugoj polovini 18. st.), te poslije razdoblje u kojemu se posebno razmatraju umjetnine vezane uz našičku, rumsko-retfalačku i virovitičku granu. Vrijednost katalogu daju prilozi suradnika - Yordanke Gesheve iz Sofije, Đorđa Boškovića iz Rume te Franje Pajrića iz Šoprona. U posebnom segmentu predstavljeni su opsežni, višegodišnji restauratorski radovi”, doznajemo od osječke kustosice, kojoj je likovna baština Pejačevića u GLUO-u bila temom magisterija, a potom i dio teme doktorskog rada (Umjetničke zbirke vlastelinskih obitelji u Slavoniji i Srijemu).

Otkriven je gotovo intaktno sačuvan umjetnički materijal iz retfalačkog dvorca, koji je oko 1923., nakon prodaje, bio prenesen u dvorac Herrnau u Salzburgu. Zahvaljujući ljubaznosti sadašnjeg vlasnika Felixa Claryja, potomka Pejačevića, kustosice su pregledale materijal i pet umjetnina posudile za izložbu.

U obitelji Pejačević bilo je mnogo kolekcionara. Tijekom 18. i 19. st. kupovali su najviše djela stranih umjetnika (Austrija, Mađarska), a krajem 19. i početkom 20. st. domaćih autora (Bukovac, Crnčić, Frangeš-Mihanović, Becić, Rojc, Babić, Vanka...).

Portretnim prikazima svaka je plemićka obitelj dokazivala svoj povijesni i društveni status. Pejačevići su u 18. st. portrete počeli naručivati kod vrlo uglednih stranih umjetnika, poput J. G. Weikerta. Na izložbi se ističe grupni portret F. J. Gottlieba Liedera. U našičkoj zbirci zastupljen je uljem na platnu iz 1811. To najveće djelo u GLUO-u (285 x 398 cm), koje zbog veličine nikada ne izlazi iz svoje izložbene prostorije, izabrano je za logo izložbe.

Obitelj su portretirali i hrvatski umjetnici Vlaho Bukovac, prema čijem portretu Menci Clement Crnčić izrađuje grafiku, Nasta Rojc, Robert Frangeš Mihanović, Maksimilijan Vanka, Dimitrije Marković i dr. Zasigurno jedan od najuspjelijih portreta portret je Vlahe Bukovca s prikazom Teodora grofa Pejačevića iz 1903., ocjenjuje Jasminka Najcer Sabljak.

Najzanimljiviji i jedan od najreprezentativnijih je portret Aurore (Lolly) barunice Vanderlinden d´Hoogvorst, Alessandra Ossanija, iz 1868. Prije dvije ga je godine Marco Guadagni iz Trsta donirao osječkoj galeriji. Slika je dotad bila u obiteljskoj palači Gianfigliazzi u Firenci. Među portretiranima je i možda najpoznatija u obitelji - Dora Pejačević, prva hrvatska skladateljica.