Samo petnaestak kilometara od Zagreba, u Velikoj Gorici, institut europskog uhidbenog naloga, ali i hrvatski zakoni, tumače se bitno drukčije nego u glavnom gradu Hrvatske.

Stoga je izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Velikoj Gorici jučer odlučilo sasvim suprotno sucu Ivanu Turudiću, koji je dan prije odobrio izručenje Josipa Perkovića. Velikogoričko vijeće, koje su činile tri sutkinje na čelu s Jadrankom Kos, odbilo je njemački uhidbeni nalog za Zdravka Mustača, kojeg se, kao i njemu tada podređenog Perkovića, tereti za pomaganje u ubojstvu Stjepana Đurekovića 1983. godine. I dok je Turudić utvrdio da drugooptuženi Perković može u Njemačku jer zastara ne može biti prepreka izručenju, a da ona za to kazneno djelo ionako nije nastupila, Jadranka Kos je na osnovi potpuno istih činjenica zaključila upravo suprotno.

Za velikogoričke sutkinje do apsolutne zastare došlo je na temelju Kaznenog zakona, koji je u Hrvatskoj vrijedio 1990. i 1991., a ona je, prema domaćem zakonodavstvu, zapreka izručenju Mustača. Državno odvjetništvo, kao zastupnik Njemačke, ima pravo žalbe Vrhovnom sudu, ali njihov je stav, kao i u Perkovićevu slučaju, da je nastupila zastara. A što je još važnije, u jučer objavljenom obrazloženju Turudićeve odluke navodi se da je DORH "prepustio sudu da prije donošenja odluke kao prethodno pitanje riješi je li nastupila zastara kaznenog djela kao obavezan razlog za odbijanje naloga". Iz toga bi se moglo iščitati da Državno odvjetništvo također smatra da se zbog zastare ne može izručivati, pa im neće biti lako sročiti žalbu. Bitna je i rečenica iz Turudićevog obrazloženja kako je zamjenica glavnog državnog odvjetnika Dunja Pavliček objasnila da je, osim što zastupa državu koja je izdala uhidbeni nalog, "dužna poštovati Ustav i hrvatske zakone". Da bi situacija bila još zanimljivija, suprug Jadranke Kos sudac je Vrhovnog suda Damir Kos.

Ante Nobilo, odvjetnik i Perkovića i Mustača, jučer je, naravno, bio puno bolje volje.

- Nakon loše odluke u srijedu bio sam nekako prazan, nisam imao nikakva očekivanja. Osim toga, nikad u karijeri nisam bio na sudu u Velikoj Gorici, pa i ne poznajem sutkinje. Moj govor bio je isti onaj koji sam održao dan prije, napravio sam samo copypaste i pritom tek umjesto Perkovićeva imena napisao Mustačevo. Čak sam u podnesku zaboravio preimenovati Županijski sud u Zagrebu. Ali, eto, iako je sve bilo isto, suci su bili drugi, pa je i odluka drukčija - rekao nam je Nobilo.

Ispričao nam je da je na kraju izlaganja kazao sutkinjama da se ne daju impresionirati odlukom u slučaju Perkovića jer je ona nezakonita.

- Predsjedateljica mi je odgovorila da one sude po savjesti i da ništa drugo na njih ne utječe. Rekao sam im da sam upravo to htio čuti - ističe Nobilo.

Sada je, znači, red na Vrhovnom sudu da ujednači sudsku praksu, odobri izručenje obaju bivših udbaša ili odbije uhidbene naloge i za Perkovića i za Mustača.

Inače, zagrebački sud je u svojem obrazloženju tumačio da se odredba o zastari, kao obaveznom razlogu za odbijanje izručenja, ne primjenjuje na takozvani katalog kaznenih djela, što je u osnovi popis težih kaznenih djela. Članak 10. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim procesima s državama Europske unije, u kojem je iznesen katalog koji isključuje provjeru dvostruke kažnjivosti, zagrebački je sud tako nadredio članku 20., u kojem se navodi da je zastara obvezatan razlog za odbijanje izručenja. Veligoričani misle da je to pogrešna interpretacija. A što se tiče dvojbe je li zastara doista nastupila, sud u Velikoj Gorici priklonio se argumentaciji koju je još u lipnju prošle godine, nakon neformalnih konzultacija s ustavnim sucima, prezentirao i Mladen Bajić. Prema tom tumačenju do zastare je došlo 1998. godine, 15 godina nakon ubojstva Đurekovića. Vijeće pod Turudićevim vodstvom stava je, pak, da je zastara u ovom slučaju 50 godina te nastupa tek 2033. godine, iako se ostavlja mogućnost i da je 10 godina prije.