Njveći proizvođač konzumne ribe u regiji bez sumnje je Ribnjačarstvo PP Orahovica.

Nema tog ribolovca u Slavoniji i Baranji pa i šire koji nije čuo ili pecao na ribnjaku Grudnjak (u istoimenom mjestu u općine Zdenci u Virovitičko-podravskoj županiji), vlasništvu PP Orahovica.

Za „rekreativce“ uređene su tri table, veličina svake je 3 ha dok se na ostalima odvija proizvodnja najkvalitetnije ribe u regiji. Osim Grudnjaka, PP Orahovica vlasnik je i ribnjaka u Donjem Miholjcu, Lipovljanima i Baranjskih ribnjaka gdje je smješteno mrijestilište. Ribnjačarstvo Grudnjak umjetno je močvarno stanište posebne krajobrazne i ornitološke vrijednosti na kojem se uzgaja riba, ukupne površine 1.020 ha. Od ukupnih površina ribnjaka mladičnjaci čine 34,5%, a uzgajališta za konzumnu ribu 65,5%. Ribnjačarstvo svojom djelatnošću obuhvaća cjelovit proces od proizvodnje mrijesta svih uzgojnih kategorija do konzumne ribe. Najviše se uzgaja šaran, biljojedne ribe te som, smuđ, patuljasti somić i srebrni karas.

Ribnjak Donji Miholjac proteže se na 975 ha, a rijeka Drava osigurava neograničenu vodu potrebnu za proizvodnju, a Lipovljani na više od 700 hektara.

- Ove godine planiramo proizvesti više od 2.000 tona ribe, konzumne i mlađi na svim našim ribnjacima. Ribu uzgajamo u polikulturi, 88% je šaran, a ostalo su amur, tolstolobik sivi, tolstolobik bijeli, som, smuđ, linjak, deverika, štuka, smuđ, crvenperka, bodorka. Proizvodnju radimo od mrijesta u vlastitom mrijestilištu do uzgoja jednogodišnje, dvogodišnje i konzumne ribe. Ribu plasiramo kroz trgovačke centre i športsko ribolovna društva, a izvozimo u Bosnu, Srbiju, Poljsku, Italiju, Češku – ističe Ksenija Vukman, voditeljica Ribnjačarstva PP Orahovica.

Češka je oduvijek bila najveći konkurent proizvođačima ribe s našeg područja. Kako kaže Vukman, Hrvatska ipak ima prednosti u odnosu na Češku jer imamo manje uzgojne table konsolidirane u sklopu veće površine ribnjaka što znači lakša manipulacija ribom, bolja iskoristivost vodenih resursa, bioraznolikost uzgojnih vrsta, manja opasnost od bolesti i zaraza, jednostavnije godišnje izmuljivanje tabli, kontinuiran izlov konzuma tijekom cijele godine.

- Naša prednost je i u klimi: ranije otapanje leda, raniji mrijest ribe, više sunčanih dana - duži, iskoristivi period hranidbe ribe, intenzivan uzgoj - dvogodišnji ciklus do konzumnog šarana (Češka ima ekstenzivan četverogodišnji uzgoj), genetika - bezljuskavi šaran – za kojeg vlada veća potražnja od ljuskavog – dodaje Vukman. Što se tehnologije tiče, ono što krasi Ribnjačarstvo je aeracija, automatske hranilice, senzori fizikalno-kemijskih parametara vode, ekstrudirana, peletirana riblja hrana maksimalne iskoristivosti, prinos 1.500 - 2.000 kg/ha dok Češka ima oko 700 kg/ha).

Samodostatnost EU proizvodnje (ribolov i akvakultura) je oko 50%, a EU akvakultura trenutno proizvodi tek 13% ribe koja se konzumira u EU. Izlov iz mora i oceana smanjuje se po godišnjoj stopi 2%. Zbog prirodnih ograničenja ribolova i smanjenja ribljeg fonda očekivano je da će većina ribe na tržištu biti iz akvakulture. U Grudnjaku se konzumna riba i siječe te prigodno pakira za ribarnice diljem regije. Veliki su planovi u razvitku i povećanju proizvodnje.

- Na svim našim ribnjacima, Grudnjak, Donji Miholjac, Lipovljani, želimo u iduće tri godine uspostaviti proizvodnju po uzoru na ribnjak Grudnjak. Osim navedenih, javili smo se i na natječaj za Ribnjak Podunavlje i Jasinje te se nadamo pozitivnom rješenju. Uzgoj konzumne ribe u dvije godine nadaju se povećati na 2 tone po hektaru, ali i osigurati potrebne količine vode kroz integrirani sustav obrane od poplava, razviti vlastitu logistiku, preradu te sagraditi centralno mrijestilište – naglaša Vukman.

Trenutno u Ribnjačarstvu imaju zaposlenih 90 osoba, a osim dobrih rezultata u poslu se susreću i s određenim poteškoćama. Riječ je o nedostatku vode tijekom godine, visokim vodnim naknadama te gubicima zbog ribojednih ptica. Problem je i pravni status ribnjaka jer u Hrvatskoj postoje ribnjaci koji zbog neriješenog pravnog statusa stoje zapušteni. Prepoznali su potencijal slatkovodne akvakulture i davanjem tih ribnjaka u dugogodišnji zakup zainteresirani su ih obnoviti i pokrenuti proizvodnju. Zanima ih i čišćenje genetskih linija autohtonih vrsta slatkovodne ribe.

Ribnjačarstvo PP Orahovica 80 posto svoje proizvodnje izvozi.

Inače valja reći da je „M-San Ulaganja“ iz Zagreba postala je sredinom 2010. godine novi većinski vlasnik Poljoprivrednog poduzeća Orahovica i pokrenula je najveću investiciju u hrvatskom ribnjačarstvu vrijednu više od 4 milijuna eura. Tijekom protekle dvije godine rekonstruirani su ribnjaci, automatizirani, izmuljene table, postavljeni su silosi, hranilice, aeratori i sonde za mjerenje kisika i temperature na svakoj tabli, nabavljeni kamioni za prijevoz žive i dorađene ribe. Ribu hrane ekstrudiranom hranom i uvoze je iz Srbije i Italije jer u Hrvatskoj nema proizvođača. A imaju li konkurencije?

- Konkurencije uvijek ima i to je dobro, ne dozvoljava nam da se opustimo – uz osmijeh nam kaže Vukman naglasivši da se nada da će Hrvatska vratiti proizvodnju ribe u predratno stanje jer je u bivšoj SFRJ Hrvatska bila vodeći izvoznik slatkovodne ribe ako se riješe ranije navedeni ključni problemi. I na kraju, teško je ne spomenuti i krivolovce i kormorane. - Što se tiče krivolovaca, veliki su problem i tu očekujemo veću suradnju policije. Kormorane plašimo topovima, imamo lovce, ali kormoran da bi preživio treba pola kilograma ribe dnevno, a to sve govori koliko je agresivan – zaključila je Vukman.