Državni proračun će izdržati, a osnovni cilj Vlade je prikupiti što više poreza i svih mogućih ostalih prihoda u proračunu - poručio je krajem prošlog mjeseca ministar financija Slavko Linić.

On se upustio u nemilosrdnu bitku sa sivom ekonomijom s namjerom da, kako kaže, naplati sve što može. Unatoč mnogim kritičkim povicima, Linićev križarski rat s ciljem da utjera sve poreze i suzbije (koliko može) sivu ekonomiju većina građana odobrava. Prošlotjedno istraživanje agencije Ipsos Puls za potrebe Nove TV pokazalo je da Linićevu kontroverznu mjeru uvođenja fiskalnih blagajni podupire čak 81,6 posto građana, dok joj se protiv samo 15,8 posto. Prosvjedi na hrvatskim tržnicama, gdje prodavači ljutito galame i napadaju ministra financija jer im bezuvjetno i bez odgode namjerava uvesti fiskalne blagajne, ipak nemaju pozitivnog odjeka u javnosti. Povrh svega, Linić u anketama prilično dobro kotira naspram ostatka aktualne Vlade i među njezinim je najbolje ocijenjenim članovima.

Famozna fiskalizacija još je jedna u nizu i ovaj put možda najsveobuhvatnija mjera borbe protiv sive ekonomije. Dok se govori o Linićevoj (re)presiji, pri čemu su, primjerice, ugostitelji za uvođenje fiskalnih blagajni dobili mogućnost odgode dok prodavači na tržnicama nisu, sam ministar financija kaže kako je posrijedi uvođenje reda u državu. "Čudi me da se porezna disciplina i stvaranje uvjeta lojalne utakmice u Hrvatskoj smatra presijom. Nije to presija," kazao je nedavno Linić.

Budući da su ulaskom u Europsku uniju i pravila igre za državni proračun postala znatno stroža i da će Bruxelles dati Hrvatskoj samo nekoliko godina da deficit svede ispod tri posto, u pitanju je gotovo očajnička misija u kojoj je Linić već najavio kako namjerava "ubrati novac od svakog poreznog obveznika". Fiskalizacija je tek jedna od mjera kojom se pokušava uvesti red udarom na sivu ekonomiju i utaju poreza ili jednom riječju – varanje države. Procjena je da samo na utajama poreza država godišnje biva zakinuta za milijardu i pol do dvije milijrade kuna, a očekuje se da bi već dogodine fiskalizacija trebala "vratiti" u proračun milijardu kuna.

Problem je u tome što siva ekonomija u Hrvatskoj "uzima" čak trećinu BDP-a. Dok se u većini europskih zemalja te EU u cjelini bilježi pad sive ekonomije, u Hrvatskoj se ona i dalje žilavo drži. I još će, čak i Linićevim mjerama usprkos, jer je, eto, ovih dana i izvršna direktorica MMF-a Christine Lagarde kazala kako se većina zemalja srednje i istočne Europe izvukla iz recesije dok će u njoj do daljnjega još jedino ostati Hrvatska i Slovenija. U izvješću s početka svibnja ove godine, a na temelju istraživanja Sveučilišta Johannes Kepler iz Linza i kartičarske kuće Visa stoji kako je siva ekonomija u zemljama EU te Hrvatskoj, Švicarskoj, Norveškoj i Turskoj (koje su također bile obuhvaćenje istraživanjem) lani pala s 19,3 na okruglih 19 posto. Pad je naizgled neznatan, ali značajan ako se gleda kroz prizmu gospodarskog oporavka. U istom izvješću predviđa se da bi udjel sive ekonomije u ukupnom BDP-u Europske unije ove godine mogao dodatno pasti na 18,5 posto, što bi bila najniža stopa u posljednjih deset godina. Kada je siva ekonomija u pitanju, brojke su nešto tamnije ako se govori o istočnoj Europi, a s njom i o Hrvatskoj. Ona je, naime, u društvu sa zemljama u kojima je udjel sive ekonomije u BDP-u i dalje visok, blizu 30 posto - Rumunjskom, Estonijom, Litvom te rekorderkom Bugarskom gdje je stopa sive ekonomije 31 posto. U nas će ona "pojesti" gotovo 13 milijardi eura ili 28,7 posto proračuna. Naime, toliko će novca ostati izvan proračuna i domašaja poreznika. Ipak, i ovdje se bilježe pomaci nabolje – od 2009. godine kada je udjel sive ekonomije bio 30,1 posto do procjene da bi ove mogao iznositi 28,4 posto od BDP-a.

Neplaćanje poreza i rad na crno dva su osnovna instrumenta sive ekonomije čija rasprostranjenost govori i o nedostatku nadzora nadležnih službi odnosno rupa u sustavu. Također, i domaći i strani ekonomski stručnjaci već su upozoravali kako razloge raširenosti sive ekonomije u Hrvatskoj valja tražiti u lošoj strukturi domaćeg gospodarstva koje najvećim dijelom počiva na uslužnim djelatnostima, a ujedno je opterećeno visokom cijenom rada i velikom količinom različitih fiskalnih i parafisklanih nameta. Uostalom, prema poreznom opterećenju Hrvatska je u samom europskom vrhu. S druge strane, siva ekonomija guši legalnu ekonomiju jer djeluje izvan postojećih zakonskih okvira. Riječ je o aktivnostima koje izmiču evidencijama i porezima, socijanim davanjima i zakonskoj regulativi iz domene radnih odnosa. Te se aktivnosti obavljaju "na crno", kod kuće ili u neformalnim dogovorima. One same po sebi nisu ilegalne odnosno kriminalne - riječ je o poslovima poput frizerskih ili vodoinstalaterskih koji se inače odvijaju na tržištu regulirani zakonom. Ovdašnje vlade u nekoliko su navrata pokušale doskočiti tome, pa su donošene bizarne mjere poput one da se popravak nekog kućanskog aparata ili pomoć pri branju grožđa ne može obavljati po "prijateljskoj" odnosno rodbinskoj liniju ako onaj kome tako "pomažete" živi na udaljenosti većoj od pet stotina metara. To je bila mjera koju je donijela prošla vlada, dok je ova poticala građane da prijavljuju odnosno "cinkaju" one koji obavljaju rad na crno ili im ne izdaju račune za obavljene usluge.

Dok je u razvijenim europskim demokracijama siva ekonomija svedena na jednoznamenkaste postotke, primjerice, u Velikoj Britaniji i Norveškoj gdje je već duže vrijeme između tri i sedam posto, u tranzicijskim je zemljama ona rijetko gdje ispod dvadeset posto. Od onih prvospomenutih iznimka u europskim okvirima samo je Italija (vidi okvir!) gdje se udjel sive ekonomije u BDP-u kreće debelo iznad 20 posto. U Hrvatskoj korijeni sive ekonomije sežu još u socijalistička vremena i onu bivšu državu, a osobito u razdoblje krize i visoke inflacije u 80-im godinama prošloga stoljeća. Tada je siva ekonomija poprimila razmjere epidemije. Snalazeći se na sve načine ljudi su s ondašnjim malim plaćama krpali kućne budžete vještim varanjem države. Ovdje su ljudi, silom prilika naučeni na preživljavanje u teškim okolnostima, razvili svjevrsnu mrežu neformalnog djelovanja koji je izbjegavao sustav i zakone. U članku o tome na Wikipediji ističe se kao dokazni primjer iznos ondašnje štednje građana "koja je premašila godišnju masu isplaćenih osobnih dohodaka" pa je 1983. godine na štednji bilo 1.219 milijardi dinara dok je masa isplaćenih osobnih dohodaka iste godine bila manja od toga i iznosila 1.186 milijardi. Isto se dogodilo i idućih godina. "Od ukupne je štednje oko 75 posto bilo u devizama, koje je držalo oko četiri milijuna deviznih stediša," navodi se u istome članku.

Uz takvu bogatu "pretpovijest" i novine okolnosti u kojima čak trećinu BDP-a proguta siva ekonomija, a utajeni porezi dosežu i do dvije milijarde kuna, ne čudi što Vlada i njezino Ministarstvo financija pokušavaju na sve načine uvesti reda u sustav. Također ne čudi što se pritom njihove mjere doimaju represivno ili su najblaže rečeno kontroverzne. Prošloga ljeta građane je Ministarstvo financija poticalo da prijavljuju ugostitelje koji im nisu izdavali račune ili su im izdavali krivotvorene. Slanjem odgovarajućih sms-ova moglo se sudjelovati u nagradnoj igri i osvojiti simboličnih 500 kuna, odrađujući istodobno posao za državu koja očito nema dovoljno ljudi za taj golemi posao. Prije uvođenja kontroverzne fiskalizacije, minstar Linić žalio se kako mnogi ugostitelji na najfrekventnijim lokacijama prijavljuju neshvatljivo male dnevne utrške u iznaosima od 500-600 kuna. Da je Linić ipak uspio u svom pohodu koji je u međuvremenu zahvatio i bakice na tržnicama i prodavače u ribarnicama i mnoge druge, govori ovih dana izneseni podatak prema kojem je u svibnju ove godine (s fiskalnim blagajnama) ostvaren čak 60 posto veći promet u ugostiteljstvu nego u istom mjesecu prošle godine. Ministar financija ima razloga likovati i tvrditi da je bio u pravu dok ugostitelji mogu tek pognute glave ustvrditi ono što im malotko vjeruje – da im je broj gostiju u tih godinu dana vrtoglavo porastao.

Da ojača dojam Linić čak kaže kako nije zadovoljan i da neće stati sve dok do kraja ove godine promet ugostitelja ne bude sto posto veći u odnosu na prošlu godinu. - Bit ćemo još žešći - poručuje on. E, sad, druga je stvar što mu mnogi zamjeraju da njegove mjere stvaraju previše kolateralnih žrtava. No, premda se sivoj ekonomiji u nas već ispisuju crni dani, ne treba zaboraviti da je riječ o žilavom fenomenu koji se već desetljećima uspješno regenerira i prilagođava svakom pokušaju zatiranja.