Magazin
TEMA TJEDNA: NOVI SABOR I NOVA VLADA

Damir Novotny: Nova vlada mora osiguravati makroekonomsku stabilnost
Objavljeno 18. svibnja, 2024.
PROF. DR. SC. DAMIR NOVOTNY Ekonomski analitičar, prof. stručnih studija iz Zagreba

Nakon sporazuma HDZ-a i DP-a dosadašnje Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja razdvaja se na dva dijela - DP preuzima resor gospodarstva i energetiku, a HDZ-u će ostati zaštita okoliša. Koliko je to razdvajanje dobro, donosi li više koristi i efikasnosti i za gospodarstvo, i za energetiku, i za zaštitu okoliša, odnosno održivi razvoj općenito... pitali smo ekonomskog analitičara dr. sc. Damira Novotnyja, prof. stručnih studija iz Zagreba.

- Povećavanje broja ministarstava zasigurno ne pridonosi učinkovitosti vladine administracije. U prethodnim mandatima vlade naziv i obuhvat ovog ministarstva se često mijenjao. Međutim, i prije, pa tako i u aktualnim razgovorima između stranaka koje trebaju formirati vladu prevladava razumijevanje da se odgovornost ovog velikog ministarstva treba iscrpljivati na upravljanju još uvijek velikog broja poduzeća u vlasništvu države.

Susjedne zemlje članice EU-a i europodručja poput Slovenije i Austrije svojim ministarstvima gospodarstva, osim uloge regulatora, dodjeljuju ulogu unapređivanja ekonomskog sustava, kako bi bio privlačan međunarodnim ulagačima, i ulogu povećavanja opće konkurentnosti nacionalne ekonomije. Hrvatsko je gospodarstvo, prema rangiranju Svjetskog centra za konkurentnost, razvrstano u 2023. na 50. mjesto u svijetu, što je pad za četiri mjesta u odnosu prema prethodnoj godini. U političkim raspravama tijekom posljednjeg izbornog ciklusa tema konkurentnosti hrvatskog nacionalnog gospodarstva, kao preduvjeta za povećavanje ukupnog blagostanja, za većinu hrvatskih građana nije se uopće pojavljivala. Dakle, nije pravo pitanje kako će ministarstvo biti organizirano, već kakve će ekonomske politike voditi, u kontekstu zajedničkih politika EU-a, unapređivanja ekonomskog sustava kako bi postao privlačan međunarodnim investitorima.

Premda je teško nešto konkretno reći s obzirom na to da još nismo vidjeli ni osnovne obrise programa novog Ministarstva gospodarstva, odnosno novog ministra (ma tko to bude iz DP-a), no možete li ipak navesti neke osnovne smjerove, prioritete, izazove, probleme koje treba početi hitno rješavati u tom području...?

- Hrvatska se ekonomija vrlo brzo integrira s područjem srednje Europe, odnosno europodručjem, kao ekonomski najrazvijenijoj regiji na svijetu. U tom kontekstu ne može se izdvojiti jedan ili dva prioriteta. Ministarstvo gospodarstva trebalo bi istovremeno, za što zasigurno ima dovoljno organizacijskih kapaciteta, započeti strukturne reforme i otklanjanjem prepreka investicijama u sektorima koji se bore s manjkom konkurentnosti na međunarodnom tržištu. To se prije svega odnosi na industrijski sektor. Hrvatska prerađivačka industrija izvozi po glavi stanovnika roba u vrijednosti pet puta manjoj od slovenske ili češke industrije. Robni izvoz upola je manji od robnog uvoza. Hrvatskoj prerađivačkoj industriji prijeko je potreban snažan val ulaganja u modernizaciju, digitalizaciju i robotizaciju kojom bi se povećala konkurentnost. Nužni su također novi prerađivački kapaciteti u poljoprivrednim regijama, osobito u Slavoniji. Ministarstvo gospodarstva moralo bi osigurati institucionalni okvir i oblikovati sveobuhvatne poticajne politike koje bi pokrenule nužna ulaganja u ovom sektoru, uključujući pitanje privlačenja svježeg kapitala u državna poduzeća, liberaliziranja radnog zakonodavstva i potpunog otvaranja tržišta rada te pitanja osiguravanja opskrbe energijom iz fosilnih i obnovljivih izvora. Sve su to već dospjela pitanja, koja novi ministar mora usporedno adresirati.

Pred novim ministarstvom gospodarstva također je i zadaća nastavka izvlačenja novca iz fonda EU-a. Kako tu stoji RH posljednjih mjeseci i može li su ubrzati tempo, ili je većina toga na privatnom sektoru?

- Hrvatska je iz europskih strukturnih i investicijskih fondova za razdoblje do 2027. godina uistinu dobila veliku omotnicu vrijednu više od 20 milijardi eura. Alokacija fondova EU-a, međutim, već je obavljena podjednako u okviru Nacionalnog plana oporavka i odgovornosti tako i u okviru višegodišnjeg financijskog razdoblja 2021-2027. godine. Dosadašnji tempo povlačenja EU fondova nije loš, ali se mora naglasiti da prevladava alokacija prema javnim korisnicima. Pozivi za korištenje EU fondova prema privatnim poduzećima vrlo su ograničeni i ne utječu bitno na dinamiku u tom dijelu hrvatskog gospodarstva. Velika većina europskog novca usmjerena je prema investicijama javnog sektora, koje su često loše pripremljene i zapravo nisko učinkovite na ukupna ekonomska kretanja u srednjem roku. Novcem iz EU fondova, nažalost, ne stvaraju se nova i kvalitetna radna mjesta koja bi zadržala mlade ljude u Hrvatskoj. Upravo suprotno, korištenje EU fondova u ovom razdoblju stvara nisko plaćena radna mjesta u graditeljstvu za koja na tržištu rada domaći ljudski potencijali ne pokazuju interes, te se radna snaga mora uvoziti iz azijskih zemalja s niskim troškovima.

Može li se u ovako posloženom rasporedu političkih snaga zaključiti da će se u godinama koje slijede zapravo nastaviti kontinuitet Plenkovićeva načina upravljanja državom i u ekonomskom smislu, financijskom i gospodarskom, napose razvojnom, uz provedbu nužnih reformi poput onih u poreznom sustavu, ali i u zdravstvu, mirovinskom sustavu...?

- Od vlade koja se upravo stvara, ali ni od vlade koju bi u nekom drugom odnosu snaga formirale stranke lijevog centra, ne možemo očekivati provođenje dubokih strukturnih reformi. Hrvatska politička elita prilično je suglasna u odgađanju reformi. Izostanak reformi i niska produktivnost hrvatskog gospodarstva, uz visoke apetite javnog sektora (plaće u javnom sektoru su povećane daleko iznad realnih kapaciteta hrvatskog gospodarstva i njegove sposobnost stvaranje nove vrijednosti) ima visoku cijenu - povećavanje javnog duga. U proteklih 10-15 godina učešće javnog duga u BDP-u je gotovo udvostručeno. To znači da se trošak današnje razine javne potrošnje i blagostanja ljudi zaposlenih u javnom sektoru prevaljuje na neke buduće generacije. Vođenje ekspanzivne fiskalne politike u pravilu se pripisuje socijaldemokratskim i socijalističkim, nikako konzervativnim vladama. Iako bi nova vlada trebala biti vlada desnog centra i desnice, koja bi trebala voditi klasične, konzervativne ekonomske politike, dakle politike štednje, privatizacije i jačanja privatnog sektora, možemo biti gotovo sigurni da će nova vlada nastaviti s fiskalnom ekspanzijom. Hrvatska je, srećom, danas članica EU-a i europodručja, u kojima postoje brojni institucionalni mehanizmi za sprječavanje neodgovornih fiskalnih (i monetarnih) politika. Drugim riječima, nova vlada morat će voditi koliko-toliko razumne ekonomske politike koje će osiguravati makroekonomsku stabilnost. Manevarski prostor za bilo kakve ekonomske eksperimente ne postoji u postojećem institucionalnom aranžmana unutar EU-a. To znači da će hrvatsko gospodarstvo ostvarivati u sljedećim godinama blagi rast, zbog konvergencijskih učinaka članstva u europodručju. Međutim, taj rast neće biti ni približno dovoljan za zadovoljavanje rastućih očekivanja hrvatskih građana.

Kako komentirate nedavno obznanjenu dramatičnu analizu The Economista u kojoj stoji alarmantno upozorenje da se "međunarodni poredak raspada, kolaps dolazi iznenada"? Koliko je stanje ozbiljno ili se radi o još jednom pretjerivanju?

- Međunarodni ekonomski poredak, kakav je postojao do velike financijske krize u 2009. godini, više ne postoji. Umjesto jačanja globalne integracije, vidimo trendove regionalnog zatvaranja i slabljenja međunarodne trgovine te povećavanje državnog intervencionizma. Uloga Svjetske trgovinske organizacije, koja bi trebala otklanjati prepreke međunarodnoj trgovini kao pokretaču globalnog ekonomskog rasta, sve je slabija. Uloga MMF-a postala je gotovo beznačajna. Dakle, međunarodni poredak u kojem su visoko razvijene zemlje imale snažne koristi od jačanja globalne trgovine zasigurno je iscrpljen. Znači li to opću kataklizmu? Zasigurno ne, osobito ne za niže razvijene zemlje koje će nastaviti rasti. Razvijene regije, poput SAD-a i EU-a, te Ujedinjeno Kraljevstvo, mogu očekivati "sekularnu stagnaciju" i stalnu prijetnju inflacije, koja je desetljećima bila niska zbog učinaka vrlo niskih cijena azijskih roba.

The Economist ipak pretjeruje - razvijena Europa će morati sniziti svoja očekivanja i prilagoditi se globalnom prosjeku. Hrvatska, nažalost, u takvim okolnostima neće u doglednom vremenu moći smanjiti svoj jaz u razvijenosti u odnosnu prema visoko razvijenim zemljama EU-a. Hrvatska će ipak biti razvijenija od mnogih drugih zemalja svijeta. (D.J.)

Možda ste propustili...