Ovih se dana navršava točno pola stoljeća najvećeg uspjeha belomanastirskog nogometnog kluba Šparta - ulaska u drugu ligu. Taj povijesni uspjeh Šparta je ostvarila 8. srpnja 1963., kada je uspješno okončala kvalifikacije i prvi put izborila plasman u Drugu ligu Zapad.

Iako Šparta sada više ne djeluje, u svojevrsnoj je “hibernaciji”, tog lijepog dosega prisjetio se tadašnji kapetan Sead Bećarević, koji je igrao na poziciji veznjaka, tzv. lijeve spojke.

- Mi smo kao prvaci Slavonske zone, jedne od četiri, izborili nastup u kvalifikacijama. Prvo smo bili bolji od Jadrana (Kaštel Sućurac) sa 3:0 i 0:0, a zatim smo u finalu za prvaka Hrvatske izgubili od Zagreba (1:3 i 0:2). U završnom krugu kvalifikacija igrali smo protiv prvaka Slovenije, NK Ljubljane, koju smo u Belom Manastiru dobili 4:2, a potom u Ljubljani remizirali 1:1 i tako ušli u Drugu ligu Zapad - pričao je sada 77-godišnji Sead Bećarević, koji je uz brata Fuada te Ivana Matijačića i Borivoja Belića jedini preživjeli iz “jezgre” momčadi generacije koja je izborila povijesni uspjeh. U prvoj su momčadi tada igrali Ljubodrag Rajković, Dušan Čordašić, Josip Tompić, Ivan Rešetar, Lazar Vuković, Sead Bećarević, Ljubisav Živković, Fuad Bećarević, Ivan Matijačić, Petar Popović, Božo Bjelica, trener je bio Stevan Brnjevarac, a rezerve Petar Šolić, Pavo Gorjanac, Dragan Devčić, Franjo Kovač, Ljudevit Nađ, Jovan Horvat, Borivoj Belić, Ljubo Brnović i Ivan Tompić.

“Crno-bijeli” su tada u drugoj ligi ostali samo jednu sezonu, no to nije smanjilo zadovoljstvo, pogotovo zbog činjenice što su tada bili drugoligaš iz najmanjeg grada.

- Beli Manastir je tada imao oko pet tisuća stanovnika i bili smo klub iz najmanje sredine. No svi, kada su dolazili k nama, bili su oduševljeni našim terenom te su isticali da je među najboljima u državi.

Svi igrači bili su amateri pa su bili ili stalno zaposleni ili još u školskim odnosno studentskim klupama. Stoga taj uspjeh nije popraćen nikakvim spektakularnim nagradama.

- Naravno da nije. Mi smo bili u gradskom proračunu, a tadašnji je predsjednik općine kupio autobus, kojim smo se onda mogli koristiti kada smo išli na gostovanja. Inače smo i dalje kao klub živjeli od donacija firmi i privatnika - prisjetio se tih dana kapetan Šparte. G. Roguljić