PARAGVAJ – Dobro smo, živi smo i zajedno smo! Poručio je ovo Josipovčanin Domagoj Tobler (23) iz paragvajskog pritvora gdje se nalazi zajedno s godinu dana mlađim Višnjevčaninom Mirkom Novakovićem, a kojeg smo jučer telefonski kontaktirali u tamošnji Državni ured za suzbijanje droga gdje zajedno borave. Točnije, Tobler je odnedavno, jer je neko vrijeme proveo u zloglasnom zatvoru Tacumba, odlukom paragvajskog pravosuđa premješten u pritvor u glavni grad Asuncion. Ondje sobu dijeli s Mirkom koji pak pune dvije godine s mjesta uhićenja nije bio premještan. Tobler je prošao mnogo gore, no kaže da je jedva čekao da ga netko od novinara nazove kako bi demantirao sve napise o tome da su ga u Tacumbi teško ozljeđivali.

- Istina je da sam ondje bio uboden dva puta nožem. Jednom sam gotovo izgubio oko, ali, srećom, spašen sam. Nije točno da su mi odrezali dijelove tijela. Bilo je gadno, ali ne tako kao što se govori, srećom, odnedavno sam ovdje u specijalnoj jedinici, ispričao je Domagoj, dodajući da je, s druge strane, o svojoj i Mirkovoj sudbini čuo i sasvim druge priče. Tako je bilo glasina da su izišli na slobodu i da im je sve, priča Domagoj, divno i krasno. Čuo je i da ondje gdje su zatvoreni 24 sata dnevno imaju i klima-uređaje. Ondje gdje se nalaze, govori nadalje Mirko, njih dvojica uglavnom su sami u sobi, no zna se dogoditi da se odjednom u istom prostoru od svega 16 četvornih metara nađe njih 18. Domagoj pojašnjava da je riječ o uvjetno osuđenim pritvorenicima koji za dan ili dva budu premješteni na drugo mjesto. Osuđenika zbog težih kaznenih djela ondje nema, izuzev njih. Inače, vrijeme krate gledanjem televizije, pričanjem, pranjem rublja. Za razliku od zatvora u Tacumbi, u pritvoru mogu biti budni cijelu noć, a ujutro spavati koliko žele.

- Kupili smo televizor, a mail imamo povremeno. Prekjučer smo kupili DVD, jer nam tako brže vrijeme prođe. A trebat će nam jer ćemo ovdje, čini se, provesti dosta vremena, budući da suđenje, koliko znam, počinje tek u ožujku. Može se ipak dogoditi i da budemo pušteni, i to smo čuli, ali činjenica je da se ovdje ništa konkretno ne može doznati. Drugi pričaju o pet godina zatvora, a kako će biti, tek ćemo vidjeti, svjedoči Domagoj, pojašnjavajući da za razliku od Mirka, on nema svoga odvjetnika. Može mu biti određen onaj po službenoj dužnosti, no Domagoj kaže da bi tada presuda mogla biti i mnogo veća nego da unajmi privatnog. Kako bilo, još uvijek je u potrazi za osobom koja će ga, baš kao i Mirka, na paragvajskom sudu braniti zbog šverca kokainom. Mirkov odvjetnik još uvijek je Edgar Gonzales Stanley, a kad je u pitanju hrvatsko veleposlanstvo, Domagoj kaže kako su u kontaktu bili samo dva puta i to na saslušanju, a posljednji put kratko su bili u kontaktu u prosincu prošle godine.

- Živi smo i to je najvažnije. Imamo što jesti, iako većinu moramo kupiti. Kad za doručak dobijete čaj s mlijekom i štapiće, mora se pojesti još nešto sa strane. Sami peremo rublje i bar smo naučili prati rukama. Inače, daju nam da razgovaramo na telefon, ali naši ne zovu često, jer je skupo. Koliko mogu, toliko nam novca pošalju, a pakete ne šalju, jer putuju i do pet mjeseci, ispričao je Domagoj.