Posjet obitelji u Kanadi davne 1987. godine 50-godišnjoj Vlatki Benc bio je preokret koji će trajati sljedećih deset godina.

Umjesto da se sa suprugom vrati u Višnjevac, ta je učiteljica engleskoga jezika svoju hrvatsku adresu zamijenila onom u Oakvillu i, kako kaže, ne može se načuditi tolikoj pošasti odlaska u tu sjevernoameričku državu.

- Moj je suprug smatrao da je tamo ljepši život pa smo ostali, iako moram priznati da sam mjesec dana plakala za obitelji koju sam ostavila u Hrvatskoj. On je postavljao rigips-ploče, a ja sam imala nešto više sreće i dobila posao u jednoj klinici na mjestu recepcionara. Radila sam i do 50 sati tjedno, a suprug doslovce od jutra do mraka, no ni razdvojenost tijekom tjedna nije ništa spram nesigurnosti koju svaki tamošnji radnik i te kako osjeti. Najgore je u građevini, danas možeš zaraditi 800 dolara, a sljedeći mjesec ni jedan - iznosi svoje iskustvo Vlatka, dodajući da ondje nije ništa bolje živjela nego što živi sada. Štoviše, plaća recepcionarke podjednaka je ovoj u četiri područne škole, gdje predaje engleski jezik. Razlike između slojeva ima kao i kod nas pa tako kaže da su oakvillska predgrađa prepuna bogatih kuća, a, s druge strane, brojne su i sirotinjske četvrti. Iako su uspjeli kupiti kuću, za nju se kreditno zaduživši, Vlatka kaže da su uvjeti kupnje, pa i ocjena kreditne sposobnosti, slični ovima u Hrvatskoj. Kad je riječ o svakodnevnom život, ističe da je ondje hrana vrlo skupa i općenito život.

- Puno je sličnosti i vezano uz socijalu. I ondje je puno minimalaca, ima onih koji u obične prodavaonice ulaze u bundama, ali i onih koji ne izlaze iz radnih odijela. Nesigurnost zbog budućnosti sasvim nam je slična pa sam se i sama tamo pitala što bi se dogodilo kad bih ostala bez posla. Zato sam jednoga dana rekla da se vraćam, a suprug je ubrzo sve rasprodao i došao za mnom i djecom u Hrvatsku. Više o povratku ne razmišljamo, a samo bi nas na to natjeralo zatvaranje njegovog posla ili situacija s plaćama u mojoj profesiji. Savjetujem zato vladajućima da poduzmu nešto za bolji život nas Hrvata, umjesto da mi jedni druge savjetujemo o prednostima i nedostacima Kanade ili bilo koje druge zemlje - zaključuje Vlatka. Poznato joj je da su brojne obitelji odlučile gotovo preko noći napustiti hrvatske domove i otići u Kanadu. Kaže da su se odselile brojne obitelji iz Belišća, ali i neke iz Višnjevca. Slaže se da je žalosno što mladi moraju ići trbuhom za kruhom, no isto je, dodaje, pokušala i ona sama. Reći će da je povratku kumovao zdrav razum, ali i ljubav prema Slavoniji...