Spašavali smo sjeverozapadnu Hrvatsku, smetao joj je Zagreb - priznao je ministar Grčić i time zapravo rekao svu istinu oko nove podjele Hrvatske na dvije statističke regije.

Trebalo je, dakle, spasiti Zagorje, Međimurje i Varaždin. A što je sa Slavonijom i Baranjom? Ne postoje i ne bi trebale biti dvije, tri Hrvatske. Jedna je Hrvatska i njoj je potreban - što je uostalom proklamirano u programima svake vlade i stranke, u svakom planu od prvog do dvadesetprvog - ravnomjeran razvoj. Ovakva podjela ne vodi k tome. Kažu to ugledni stručnjaci. Primjerice, dr. Željko Lovrinčević se pita što je zajedničko 600 kilometara udaljenim krajnjim točkama goleme i nehomogene regije i zaključuje: Slavonija će biti porezni štit Zagrebu i Varaždinu.

Vratimo se na ministra Grčića, koji, čini se ne dijeli mišljenja s dekanom, pregovaračem i oporbenjakom Grčićem. Podlogu za podjelu Hrvatske u tri statističke regije, naime, izradio je Ekonomski fakultet u Splitu pod vodstvom tadašnjeg dekana - Branka Grčića. Za što je uredno plaćen iz proračuna Sanaderove vlade. Branko Grčić, pregovarač bivše vlade za regionalnu politiku, pak, tvrdio je da je podjela na dvije regije - kakvu danas ministar Grčić provodi - neodrživa. Istovremeno, tadašnji varaždinski župan Čačić oštro se protivio podjeli na tri regije. Prvi potpredsjednik Vlade Čačić sada je dobio što je župan Čačić želio. Državna politika kaže: Slavonija ništa neće izgubiti, 14 će godina moći konkurirati za novac po najpovoljnijim uvjetima. Da, Slavonija možda i ne bi izgubila previše u sljedećih nekoliko godina (a i to je veliko možda), no činjenica je da bi sa svojim BDP-om novac mogla povlačiti sljedećih 35 godina. Odmaknimo se od jednomandatnog razmišljanja, ovo je apel za sljedeća tri desetljeća, za budućnost Slavonije za našu djecu. Da bar oni ne moraju bježati u potrazi za srećom iz provincije za koju stari pričaju da je nekad bila bogata.(gs)