Nakon što je u Grčkoj u društvu supruge Sandre te kćeri Une (11) i Lare (6) napunio baterije, Zdravko Čolić spreman je za koncerte.

Na veliko oduševljenje svojih slavonskih obožavatelj(ic)a, Čola će 8. rujna održati svoj veliki koncert u Slavonskom Brodu.

Kako tumačite silnu popularnost i nakon gotovo 40 godina karijere? Je li zaslužan Vaš glas, možda izgled, šarm, galantnost ili hitovi?

- Mislim da se karijera ipak svodi na pjesme i autorstvo, uz naravno profesionalni odnos prema publici. To je Božja volja. Ima ljudi koji imaju dobrih pjesama pa im karijera ne traje dugo. Vjerujem u neku višu silu. Svatko ima svoju sudbinu, no moje su se pjesme i ti generacijski hitovi djelomično zadržali i prešli sa starijih na mlađe, a s mlađih na treću generaciju.

No, dojam je da je kod Vas, uz glas, bitan i stas?

- Čini mi se da je na početku taj izgled važan, a kasnije, kad ljudi naviknu na tebe i kad im nekako uđeš u domove, kad im i dalje pjevaš, onda taj stas nije više toliko bitan. Istina je da je na početku izgled bitan - ljudi se vežu i za izgled i za ponašanje, no čini mi se da kasnije to nije toliko važno. Kad odem na nečiji koncert, slušam muziku, nikad ne razmišljam je li taj stasitiji, zgodniji.

No, nije nebitan ni taj izgled vječitog mladića. Bili ste sportaš, atletičar.

- Idem na rekreaciju, ali ne pretjerujem. Čak sam sklon nekom svom osobnom hedonizmu. Kao i svi normalni ljudi, malo se nekad zapustimo, malo se previše odamo društvu, izlascima, kavani... A onda gledaš da se dovedeš u red, posebno uoči koncerta. Paziš na režim, nećemo reći karantena.

Ipak imate godina, morate raspodijeliti snage?

- Da, ali sad koncertno pjevam dulje nego prije. Sad mi koncerti traju po tri sata, a krajem 1970-ih i početkom 1980-ih koncert mi je trajao sat i pol vremena, s predgrupom. Sad traju oko tri sata, s gostom u sredini ili s još nekim detaljem koji mene malo odmori.

Spomenuli ste hedonizam. Je li točna priča iz mladosti da ste u jednoj noći zaradili i potrošili 30.000 maraka?

- Ne sjećam se cifri, ali sjećam se da smo u Novom Sadu 1978. nakon koncerta napravili veliku štetu u motelu i da je unatoč popularnim cijenama (smijeh) i punom stadionu, taj račun na kraju bio veći od moje zarade. Bilo je takvih slučajeva u bivšoj Jugi, pogotovo na jadranskim turnejama od Portoroža do Ulcinja. Sjećam se moje svirke s Indeksima na ljetnoj terasi u Trogiru pred 300, 400 ljudi, gdje je fešta također bila skuplja od zarade. To je bilo tako; vezane turneje, jedan dan malo lud, drugi pristojniji.

Koja Vam je pjesma bila najveća odskočna daska u karijeri? Možda "Gori vatra" kojom ste u Luksemburgu 1973. zastupali Jugoslaviju na Pjesmi Eurovizije?

- "Gori vatra" jest. To je praktično prvi singl koji me je lansirao u zabavnoj glazbi.

No, nije dobro prošla na Pjesmi Eurovizije...

- Ali dobro, to i nije pjesma za Pjesmu Eurovizije, sastavljena od četiri ritma, različitih prijelaza. To je dobro za našu raju, bombastičan je tekst, ali to, naravno, ništa ne znači u Europi. Meni je prišao Cliff Richard i kazao: "Sviđa mi se tvoj glas, ali ne razumijem tu pjesmu."

Kad smo kod nerazumijevanja; s uzletom karijere imali ste iskustvo s njemačkom izdavačkom kućom...

- U dva sam navrata radio za njih. Imao sam neke ponude za življenje u Njemačkoj, ali moj studij, odgoj i taj već osjetno velik nalet u karijeri razlozi su zbog kojih tada nisam odlučio živjeti u Münchenu i Hamburgu, otkud su stigle ponude. Napravio sam nekoliko singlova koji nisu bili posebno zapaženi; sve su to bile obrade nekih hitova na njemačkom jeziku.

Je li istina da su Vas Nijemci, zbog teškog izgovaranja, nazvali Dravco?

- (smijeh) Mogli su naći boljih varijanti. Ali dobro, bila je to jedna zanimljiva faza i drago mi je povremeno čuti te singlove. Sačuvao sam ih.

Koliko je na Vašu karijeru utjecao Đorđe Novković, a koliko Jugoton, gdje ste u 15 godina objavili pet ključnih albuma?

- Novković je bio taj koji je utjecao da ja dođem u Jugoton i praktično je tu ostvaren bitan dio karijere. Albumi i svi singlovi vezani su uz Jugoton, osim pjesama "Sinoć nisi bila tu", "April u Beogradu" i "Ona spava", koje su bile vezane uz beogradsku produkciju u izdanju PGP-a. Đorđe je bio moj veliki prijatelj, a sad čak vraćam u repertoar neke njegove pjesme, poput "Južnjaka". Imali smo puno hitova, osim, naravno, "Druže Tito, mi ti se kunemo", koja je ostvarila golemu tiražu. Ta je pjesma posebno rađena za zagrebački Festival revolucionarne pjesme.

Kako ste osobno doživjeli raspad Jugoslavije? Ipak ste bili najveća jugoslavenska estradna zvijezda.

- U ljudskom smislu teško, to je užas. Nemam ništa protiv, čak mi je drago da su bivše republike postale države. Kad navikneš na veću državu, onda ti nekako nedostaju ljudi kad se sve to raspača. Ljudi se ubijaju, raseljevaju, to nikom nije ugodno ni drago. Mogao je rastanak biti bezbolan, ali eto, nismo takvi; takvi smo kakvi jesmo. Posljedice su osjetili svi, bez obzira na to koliko su se neki snašli i otišli negdje trbuhom za kruhom. Dobro je da se sada opet trguje, u regiji su ljudi upućeni jedni na druge. Recimo, na koncert u Puli gledam kao na domaći koncert, kao da sam iz Pule.

Oženili ste se tek u 50. godini i sada imate dvije kćeri. Koje su prednosti biti zreo otac male djece?

- Nekako je slađe imati djecu kad si stariji, ali je strepnja velika. Ja sad uživam; jedino, eto, čovjek se malo zamisli pa kaže: "Joj, ne daj Bože da se nešto dogodi, a djeca ostanu mala i sama." Kad si mlad, više radiš, putuješ, ne primjećuješ toliko djecu, a s druge strane, kad je čovjek mlađi, fizički to može lakše izgurati.