U Hrvatskoj su u 2011. godini poljoprivredni proizvođači kupili samo 577 novih traktora. Ovaj podatak, kada se usporedi s brojkama o prodaji traktora iz primjerice rekordne 2008. godine, kada ih je novih prodano 2.120, vrlo dobro pokazuje situaciju u kojoj se nalaze hrvatski poljoprivredni proizvođači.

Zanimljivo je pritom za usporedbu navesti podatak kako je u Sloveniji lani prodano 1.585 traktora proizvedenih u Zapadnoj Europi. Ukupan broj novih traktora, kada im se pribroje i oni proizvedeni na istoku Europe, koji su kupili slovenski poljoprivrednici, svakako je znatno veći.

Analizirajući podatke o prodaji novih traktora u Hrvatskoj osječko-baranjski dožupan Željko Kraljičak kaže kako je za konkurentnu proizvodnju važno dobro poznavati svoje resurse, odnosno proizvodna svojstva tla, važno je znanje i motiviranost proizvođača i svakako alat - pogonski i specijalizirani strojevi. Podsjećajući kako je krajem devedesetih godina 80 posto traktora u Hrvatskoj bilo starije od 20 godina, Kraljičak napominje kako to nije bila tehnologija na kojoj se mogao graditi razvoj poljoprivredne proizvodnje. Zato je velik broj proizvođača koristeći i različite oblike potpora, posebice povrata kapitalnih ulaganja, krenuo u investicije uz zaduženja kako bi se osposobili za bavljenje poljoprivredom.

- Sve do 2002. godine, kada su pokrenuti procesi privatizacije državnog poljoprivrednog zemljišta, struktura obiteljskog gospodarstva - koje je u prosjeku obrađivalo tri hektara - tražila je traktore manje snage i priključne strojeve manjeg učinka. U proteklih deset godina to se promijenilo, tako da danas obiteljska gospodarstva imaju u prosjeku 20 do 30 hektara, dok deset posto svih poljoprivrednih proizvođača obrađuje više od 100 hektara zemlje. Ove promjene tražile su modernizaciju tehnološkog parka, od traktora do svih priključnih strojeva, što su za obiteljska gospodarstva bila velika ulaganja, pojašnjava Kraljičak.

Dokazuju to i podaci o rastu prodaje novih traktora sve do 2008. godine. Primjerice 2005. godine prodano je 1.278 novih traktora, godinu poslije 1.586, a 2007. godine 1.662, te 2008. već spomenutih 2.120 novih traktora.

Kraljičak podsjeća kako su, u usporedbi s razvojem obiteljskih gospodarstava u zemljama Europske unije, koji je trajao generacijama ili 30-40 godina, naša obiteljska gospodarstva, kako bi dostigla određene rezultate, morala izuzetno mnogo ulagati u vrlo kratkom vremenskom razdoblju. S njim se slaže i Ivo Brzica, vlasnik i direktor osječke tvrtke Novocommerce, koja je i najveći prodavatelj novih traktora u Hrvatskoj. Ta je tvrtka u 2011. s prodajom traktora John Deere imala 37 posto hrvatskog tržišnog udjela traktora proizvedenih u zapadnoj Europi. Brzica kaže kako se u posljednje dvije godine događaju velike promjene na selu.

- Sve do lani više od 60 posto traktora koje smo prodali imali su cijenu ispod 30 tisuća eura. U pravilu to su traktori snage do 100 konjskih snaga koje koriste relativno manja gospodarstva. Međutim, od prošle godine takvi su kupci u manjini, jer su izravno pogođeni situacijom u poljoprivredi. Oni stagniraju, bore se za opstanak i logično je da nemaju mogućnosti investirati u mehanizaciju. S druge strane danas traktore prodajemo farmerima koji obrađuju od 150 na više hektara zemlje, velikim proizvođačima koji ne zaustavljaju ulaganja u proizvodnju, priča Brzica.

Drugim riječima, na tržištu traktora vidi se svojevrsno raslojavanje na selu. Obiteljskim gospodarstvima smanjeni su prihodi, a ostali su im visoki troškovi zbog kupovine mehanizacije. I sada cijena nabavke strojeva i opreme značajno opterećuje kalkulaciju u samoj proizvodnji i takva gospodarstva praktično bez zaštite države teško mogu opstati. Velika gospodarstva, odnosno poljoprivredne tvrtke, imaju konkurentnu proizvodnju i uspijevaju solidno poslovati.

Zbog pada u poljoprivredi, ali i ukidanje državnih potpora (povrat kapitalnih ulaganja), već 2009. godine u odnosu na 2008. prodano je šestotinjak traktora manje (1.502). Kraljičak podsjeća kako je tomu pridonijelo i to što IPARD programi nisu profunkcionirali u smislu nabavke pogonskih agregata.

- U ovom trenutku vjerujem da se većina ozbiljnih proizvođača uspjela tehnološki opremiti potrebnom mehanizacijom. Sada je važno da se dodatno radi na edukaciji o korištenju prirodnih resursa, odnosno poljoprivrednog tla. Središnja vlast, međutim, mora urediti organizaciju poljoprivredne proizvodnje, trženje proizvoda i najvažnije - stvaranje nove prehrambene industrije - kao pokretača cijele gospodarske grane, zaključuje Kraljičak.