Regija
ADVENTSKI BLAGDANI

Od Sv. Barbare, sijanja pšenice i ophoda sve do Badnjaka i bdjenja
Objavljeno 1. prosinca, 2023.
U Slavoniji postoji običaj promatranja vremena svaki dan od Sv. Lucije do Božića. Svaki od tih 12 dana predstavlja jedan mjesec sljedeće godine
Sveta Barbara


Na blagdan sv. Barbare, 4. prosinca, u pojedinim hrvatskim krajevima razni su običaji. Najvažniji je običaj sijanja pšenice. U nekim krajevima pšenica se sije kasnije, na Sv. Luciju (13. prosinca). Običaj sijanja pšenice ima podrijetlo u starodrevnim kultovima prizivanja dobre ljetine. Time se provjerava klijavost pšenice i procjenuje kakva će biti ljetina sljedeće godine. Susjedi se posjećuju i procjenjuju čija je pšenica gušća, viša, bujnija i zelenija. Vjeruje se da je to znak da će sljedeća godina biti rodna i uspješna. Kada pšenica naraste, oko nje se veže vrpca - hrvatska trobojnica. U Slavoniji su na Sv. Barbaru počinjali božićni ophodi. Susjedi dolaze jedni drugima i govore: "Hvaljen Isus! Čestitam vam Sv. Barbaru! Rodilo vam se, telilo se, ždrijebilo se, prasilo se, janjilo se, macilo se i leglo se! Živi i zdravi bili!" Ukućani odgovaraju: "Živ i zdrav i ti bio!" Tada domaćin donese domaću slavonsku kobasicu, da se počaste.

Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije


Marija je velika osoba vremena došašća, stoga nije moglo proći bez blagdana njoj u čast. Blagdan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije slavi se 8. prosinca. Utemeljio ga je 1476. papa Siksto IV. Dogmu je svečano proglasio papa Pio IX. u poslanici "Ineffabilis Deus", 8. prosinca 1854. Katolička Crkva vjeruje da dogma ima potporu u Bibliji. Arkanđeo Gabrijel nazvao je Mariju "punom milosti", a crkveni oci nazivali su Mariju - Blaženom Djevicom. Prema katoličkoj teologiji, Marija je morala biti posve bez grijeha da bi mogla začeti Isusa.

Sveti Nikola


U vrijeme došašća slavi se i blagdan sv. Nikole (6. prosinca), negdje zvan i Nikolinje. Tada se darivaju djeca po uzoru na sv. Nikolu biskupa, koji je, prema legendi, noću potajno kroz prozor donosio darove siromašnim ljudima. Sv. Nikolu prate anđeli i Krampus, ovisno jesu li djeca dobra ili zločesta, koja od Krampusa dobivaju šibu, obično zlatne boje. Djeca čiste svoje čizmice i stavljaju ih na prozore prije spavanja, noć prije Sv. Nikole. Ujutro, kad se probude, dočekaju ih čizmice pune poklona. U nekim krajevima središnje Hrvatske ukućani se sakriju ispod prozora i zveckaju lancima, plašeći djecu da prolazi Krampus i tako ju potiču da budu poslušna i dobra. U okolici Petrinje mještani su se odijevali u biskupsku odoru i darivali djecu voćem, idući od kuće do kuće. Uz sv. Nikolu išao je i Krampus, koji ima crveni izbeljeni jezik, kravlje rogove, naopako odjeven kaput i na leđima nosi košaru u koju kupi zločestu djecu. U Donjoj Lomnici, u Turopolju, Krampus je djeci dijelio "krampusove bombone", tj. ukrašene repe. Ondje su se na Sv. Nikolu održavala i "spravišča" (mjesna vijeća) na kojima su se birali ljudi koji će predstavljati zajednicu i biti članovi nekadašnje Plemenite općine Turopolje.

Sveta Lucija


Na Sv. Luciju, 13. prosinca, brojni su običaji diljem Hrvatske. Do Božića je ostalo još 12 dana. U Slavoniji postoji običaj promatranja vremena svaki dan od Sv. Lucije do Božića. Svaki od tih 12 dana predstavlja jedan mjesec sljedeće godine. Kakvo je vrijeme onog dana koji predstavlja pojedini mjesec u sljedećoj godini, sunčano, maglovito ili kišovito, vjeruje se da će takav biti i taj mjesec. Na Sv. Luciju djevojke zapisuju imena 11 momaka na papiriće, a jedan ostave praznim. Svaki dan vade jedan papirić i spale ga. Vjeruju da je ime koje posljednje ostane - ime momka za kojeg će se udati. Ako je posljednji papirić prazan, sljedeće godine neće se udati. U nekim sjeverozapadnim krajevima u zemlju se stavi 12 komadića crvenog luka. Poslije se po vlažnosti procjenjuje kakvi će biti mjeseci u sljedećoj godini.

Na Svetu Luciju sijala se božićna pšenica kao simbol plodnosti, novog života i njegove obnove. Već svojim zelenilom davala je nadu usred zime i snijega, a značila je i blagoslov ljetine, istodobno ukrašavajući domove. Isti običaj postoji i u Italiji i Portugalu, ali nije toliko raširen. Pšenica bi rasla sve do Božića, kada bi se uredila. Često bi se ukrasila hrvatskim bojama - crveno-bijelo-plavom trobojnicom, a katkad se unutar nje stavljala jabuka ili pak svijeća. Što je pšenica bila gušća i zelenija, vjerovalo se, bit će bolja ljetina sljedeće godine. Nakon božićnih blagdana pšenicu se davalo pticama, da se taj sveti dio Božića ne bi uništio.

Na isti se dan darivaju djeca u Slavoniji i Dalmaciji. Kod Hrvata u Mađarskoj dječaci obilaze kuće s dobrim željama, a čestitari kod bačkih Bunjevaca zažele da kvočka čvrsto sjedi na jajima. Hrvati u okolici Sarajeva obilazili su kuće tražeći tko će im što dati. Obično su im darovali jaja, ponešto novca i sl.

Budući da je sv. Lucija zaštitnica očiju, postoje i običaji vezani uz to. Toga dana štede se oči, pa se u okolici Zagreba, kod Hrvata u Bosni i bačkih Bunjevaca ne rade ručni radovi. Postoje i pohodi djevojaka omotanih u bijele plahte s nožem i tanjurom te dva oka neke od domaćih životinja. Sveta Lucija često se prikazuje na slikama na taj način, jer se vjeruje da je ostala bez očiju.

Djetinjci, Materice, Očići


U narodu se treća nedjelja prije Božića naziva Ditići, Djetići, Ditinci, Mladenci. Stariji tada prijete djeci, pa ih djeca darovima udobrovoljuju. Na području Trebinjsko-mrkanske biskupije taj se dan nazivao Đetinjci i djeci se govorilo da se ne smiju svađati, da moraju slušati, inače će im čirevi iskočiti po stražnjici. (Taj dan treba razlikovati od spomendana Nevine dječice, koji se obilježava trećeg dana Božića, 28. prosinca). Materice, Majčice, Majke nebeske obilježavaju se druge nedjelje prije Božića. Materice, majčice su deminutiv plurala riječi mater, majka. Muškarci tada ucjenjuju djevojke i žene te traže otkup, a one ih simbolično darivaju (šakom oraha, jabukom, suhim smokvama, lješnjacima). Zetovi su darivani opletenim terlucima. Toga dana u nekim mjestima, primjerice u stolačkom i vareškom kraju, održavaju se maskirani ophodi djece – materičari. Očići, Oci, Oci nebeski obilježavaju se nedjelju prije Božića. Očići su deminutiv plurala riječi otac. Djeca, djevojke i žene traže od muškaraca da se otkupe. Ujutro urane da oca uhvate u postelji te ga zavežu kako bi se morao otkupiti, ciniti, darovati. Hrvati u livanjskom kraju Očiće smatraju prvim čelom Božića.

Blagdan sv. Tome


Blagdan sv. Tome apostola, 21. prosinca, ponegdje se zove i Tucin dan ili Tučin dan. Tada se obavljaju velike pripreme za Božić. Pripremaju se božićne pečenke i peku božićna peciva. U Bosni peciva imaju posebne nazive: kruvokriž, sv. Toma mlivosija i sl. Peče se okrugli kruh u koji se urezuju križevi, razne šare i modelirani likovi. Na Jadranu osim okruglih kruhova mijese se i kruhovi drugih oblika. Često se u panonskim krajevima naprave dva kruha: jedan za Badnjak, a drugi za Božić. Čistile su se i mele kuće. Pripremalo se dovoljno drva za ogrjev. Prala se posteljina.

Badnjak


Ime Badnjaka povezano je s riječju bdjeti (stsl. bad) jer se na taj dan bdjelo čekajući Isusovo rođenje. Zbog samog običaja bdjenja i izostanka električne energije i modernih sprava bilo je nužno osvijetliti prostorije svijećama, koje su ujedno bili simboli novog života i nade. Izrađivale su se posebne svijeće, tzv. voštanice, a često su se povezivale tri svijeće hrvatskom trobojnicom. Običaj je i sjećanje na preminule ukućane i molitva za njih.

Tanja Kvorka
Običaj sijanja pšenice podrijetlo ima u starodrevnim kultovima prizivanja dobre ljetine

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana