Oni nemaju odgovor ni na jedno pitanje, o povećanju plaća, ni o održavanju standarda ili o povećanju mirovina i mjerama koje smo donijeli radi smanjivanja stope inflacije, kazao je premijer Andrej Plenković reagirajući na glasnost oporbe, koja se svim sredstvima obrušila na vladajuće, što se već krajem ljeta počelo iščitavati kao prilično preuranjena predizborna kampanja.

Plenković je također rekao da je javnost tijekom prvog aktualnog saborskog prijepodneva u jesenskom sazivu mogla vidjeti dvije Hrvatske, jednu koju čine vladajući, koji rade za građane i gospodarstvo, i drugu, oporbu koja im lijepi etikete korupcije ili veleizdaje. Jednu Hrvatsku čine Vlada i parlamentarna većina, a drugu Hrvatsku čini oporba. "Vidjeli smo jalovu i nemaštovitu opoziciju koja nastoji lijepiti etikete korupcije i izdajice bez ikakvih argumenata. Umjesto da nude rješenja koja bi pomogla građanima - ni jedne ideje i ni jednog rješenja, tu je ta razlika između naših rezultata i njihovih jalovih i lažnih kritika", sažeo je premijer trenutačno stanje na hrvatskoj političkoj sceni.



I tako, po svemu sudeći, kako se to i inače voli reći, čeka nas vruća politička jesen uoči popularno nazvane superizborne godine, jer po svemu kampanja je već počela. Uglavnom, podsjetimo, u 2024. čekaju nas europski, parlamentarni i predsjednički izbori, pa će se i kampanja u sljedećim mjesecima još više zahuktavati. Inače, gotovo tri godine građani su se odmarali od izbora, no u 2024. na birališta će izići čak tri puta. Kako sada stoje stvari, EU izbori bit će od 6. do 9. lipnja. Nakon toga na birališta bi građani trebali izići prilikom izbora zastupnika u Hrvatski sabor. Datum tih izbora još nije poznat, no pretpostavka je da će biti ili u srpnju ili u ranu jesen. Pretkraj godine održat će se i predsjednički izbori, odnosno prvi krug predsjedničkih izbora ako budući predsjednik ne bude izabran iz prvog pokušaja.

Čekaju li nas uistinu vruća predizborna jesen i zima, politički analitičar Ivan Rimac, kaže: "Sudeći po ponašanju političara, kampanja je već počela, u prvom redu biranjem čime će se baviti u izjavama", kazao je Rimac još u kolovozu, te dodao: "Oporba je do kasnog proljeća spavala i onda je s pomoću nekoliko apelacija i provociranjem glasanja o povjerenju Vladi krenula u aktivniju ulogu, što, naravno, nije moglo poremetiti većinu koju je Plenković uspostavio u Saboru..." Na pitanje može li očekivati da se oporba udruži u kampanji protiv HDZ-a, odgovorio je: "Zasad ne vidim volju u oporbenim strankama da krenu u radikalan zaokret te prestanu razmišljati o svojim parcijalnim programima i počnu stvarati ujedinjeni front koji bi bio ozbiljna prijetnja HDZ-u", zaključuje.

Kako god, kao što rekosmo, politička utrka već je počela, pa i do te mjere da sve više stranka ističe premijerske kandidate. Što je uglavnom neuobičajeno i nelogično, jer ne radi se o neizravnom ili neposrednom biranju predsjednika Vlade, kao u slučaju predsjednika Republike. Uglavnom, krenulo se naopako - prvo premijeri, a zatim programi... Tako su za sada kao konkurencija Plenkoviću samodopadno sami sebe "premijerski" najavili SDP-ov Peđa Grbin i iz Možemo! Sandra Benčić, a uskoro će sa svojim imenom u tu utrku ući i Most. Već se neko vrijeme nagađa da bi to mogao biti Nino Raspudić ili njegova supruga, saborska zastupnica Marija Selak Raspudić, što ona niti potvrđuje niti negira, ali kaže: "Nema smisla da građanima predstavimo osobu koja će izreći nekoliko općih floskula o boljem životu... Ključno je da ta osoba ponudi dodanu vrijednost, banaliziranje je politike i podcjenjivanje birača kada se argumenti u prilog kandidata za premijera upakiraju u svima poznate floskule. Izrazito se protivim populističkim predstavljanjima novih velikih vođa. Ne želim pažnju javnosti privlačiti jeftinim političkim trikovima", rekla je Selak Raspudić. Populistički ton i s njezine strane!

Nadalje, sasvim je moguće da će se broj premijerskih kandidata i povećati, a, zanimljivo, Domovinski pokret za sada je bez kandidata. Usto, pojedini stranački čelnici ipak realno poručuju da isticanje premijerskih kandidata dovodi do dominacije osobnih ega, te se medijski prostor troši na to da svatko svog prikazuje boljim i ljepšim od drugih. Uostalom, predsjednika Vlade ne bira se na izborima, nego će ga odrediti odnos snaga u Saboru, odnosno predsjednika Vlade iznjedrit će postizborna matematika, navode politički analitičari. No već sada ozbiljan priljev premijerskih kandidata vjerojatno će promijeniti ustaljeni model predizbornih sučeljavanja - jedan na jedan. Inflacija poprima svakojake oblike, pa i kad se radi o isticanju premijerskih kandidata/kandidatkinja iz redova lijeve i desne oporbe! Sve je to legalno i legitimno, premda nerijetko i bizarno i apsurdno.

Zato je u konačnici i pitanje tko će biti najjači izazivač Plenkoviću, jer oporba ima kandidate, ali nema lidere, pa nas čeka nadmetanje političkih osobnosti, štoviše, sirovo odmjeravanje snaga između opozicijskih šefova, koji, bar za sada, neće pružiti previše odgovora na aktualna pitanja. Primjerice, kako piše tjednik Globus, 13. rujna bio je super dan za Plenkovića, koji je tog dana dobio podršku poslodavaca, banaka, umirovljenika, sindikata, trgovaca i udruga za zaštitu žena. Svatko mu je dao podršku zbog različitih razloga, ali svi su stajali pred kamerama i neskriveno pljeskali predsjedniku Vlade na njegovim potezima. Svi su dali podršku HDZ-ovu lideru, a on je nakon toga, uz ostalo, ispričao kako se zahvaljujući njemu i potezima njegove vlade u Hrvatskoj živi dobro, kako se brinu o cijeni plina i energenata, kako daju posebne potpore poljoprivrednicima čiji su usjevi stradali zbog ljetnih oluja i onima koje je pogodila svinjska kuga... Službeno to nije predizborna kampanja, ali neke su činjenice nepobitne!

Usto, kako piše Globusov politički analitičar, HDZ-ova vodeća pozicija vrlo je zanimljiva jer ni jedna od afera, poput one koje stalno naglašava oporba - "plin za cent" i slične, ne narušava njegovu popularnost, što bi značilo da HDZ može biti miran, ima stabilnu i najjaču bazu za sljedeće izbore. Jer svima je jasno da u glavnim opozicijskim strankama nema nikoga tko bi se mogao opisati kao izraziti vođa. Benčić to sigurno nije, Grbin još manje! Nitko od opozicijskih šefova nije "kompletan". Svakomu nešto nedostaje. Nedostatak nekih važnih liderskih osobina među šefovima SDP-a, Možemo! i Mosta javnost uviđa, građani "osjećaju" da Peđa Grbin, Sandra Benčić i Nikola Grmoja nisu u kategoriji Plenkovića. I oni koji ne vole Plenkovića i HDZ priznat će da Plenković ima ono što oni nemaju, piše Globus.



Profesor Rimac još navodi da se od Berlusconija pokazalo da više ne živimo u vrijeme kada je stranka presudna, nego je važniji lider koji određuje ton stranke i način upravljanja. "Lider je taj koji predstavlja i definira imidž stranke, dosljednost koju treba prezentirati svojim izjavama", kaže Rimac. Pritom, dodaje, nužno je naviknuti birače da kandidat namjerava osvojiti određenu funkciju: "Ne možete neposredno prije izbora reći: ‘Ovo je naš kandidat.‘ Morate imati predstavljeni profil koji je dugo bio u javnosti i koji je publika, ona koja odlučuje na izborima, uspjela smjestiti u tu funkciju." Rimac podsjeća i na činjenicu da je Plenković već u premijerskoj poziciji, dakle u očitoj je prednosti. Izazivačima će biti teško maknuti ga iz te pozicije. "On se biračima već predstavio, ne mora ništa učiniti. Oni moraju odlučiti je li im on loš ili im je prihvatljiv", zaključuje Rimac.

Sve u svemu, objektivno gledajući, uz kaos na ljevici, Sandru Benčić i Peđu Grbina naglavačke u kampanji, teško će biti protiv Plenkovića i HDZ-a, da se zadržimo samo na parlamentarnim izborima. Gotovo da je to nemoguća misija. Jednako kao što je nemoguća misija i da iz redova desnice osvane sutra neki jači i dokazano profilirani kandidat koji bi se uspješnije mogao supostaviti iskusnom i na političkoj sceni prekaljenom Andreju Plenkoviću.

Doduše, parlamentarna scena takva kakva jest otvara vrata svima koji imaju političkih aspiracija, nerealiziranih ambicija i dobrih namjera. To je nesporno, no sporno postaje kad pojedinci ulaze u političku arenu s manjkom liderskih kapaciteta, ideja i vizija, kad malo znaju i sporo uče, ali ih to ne sprječava u ambicijama koje su veće od njihovih mogućnosti. Ali takva je politika. Ili, da se poslužimo otrcanom frazom, politika je umijeće mogućeg...