Mozaik
SLAVEN ŠKROBOT DIŠE "PUNIM PLUĆIMA"

Junak filma nakon tragedije
širi samo pozitivnu energiju
Objavljeno 16. srpnja, 2022.
Biografski film o putopiscu koji je obišao svijet a da nije napravo ni korak

Mjesec dana nakon premijernog prikazivanja dokumentarnog filma "Punim plućima" mlade slatinske redateljice Leile Elhoweris u zagrebačkom kinu Tuškanac u sklopu "5. revije studentskih filmova Sveučilišta VERN", taj je film prikazan i na slatinskoj ljetnoj, rekli bismo, zabavno-ozbiljnoj, filmskoj manifestaciji Kino pod zvijezdama.



Film govori o mladiću koji nevjerojatno voli putovanja, pa je do sada već proputovao pola svijeta i s punim pravom sebe smatra pustolovom, koji voli glazbu i ona je neizostavno-sastavni dio njegova bića, i koji je nepopravljivi optimist i zaljubljenik u život, uvjeren da čovjek doista može ostvariti baš sve što poželi. I ne bi u tome bilo ništa čudno da taj svjetski putnik nije Slaven Škrobot, nepokretni mladić koji je već 13 godina vezan uz invalidska kolica, tetraplegičar, koji će sutra, 17. srpnja, obilježiti početak svoga drugog, novog života.

Skok


– To se dogodilo na otoku Krku u kampu Ježevac 2009., kad sam imao 23 godine. Bio sam s prijateljima na plaži, sunčali smo se, kupali i skakali u more, a kad sam odlučio da je dosta skakanja, prijatelj je inzistirao na još jednom, posljednjem skoku. Skakali smo nas četvorica, jedan za drugim nakon sprinta od dvadesetak metara. Prvi je skakao desno, drugi u sredinu, treći lijevo, a ja posljednji tražio sam prazninu u moru kamo ću skočiti. No prvi skakač nastavio je nakon skoka roniti i ja ga nisam vidio. Ugledao sam ga kad sam se već odrazio, jer je on u tom trenutku počeo izranjati, i samo sam mislio da njega ne ozlijedim. Maknuo sam ruke i glavom se zabio u njega… - ispričao nam je junak filma.

Umjesto na Krk Slaven je toga dana trebao nakon odbojkaškog turnira u Crikvenici ići u Zagreb, ali mu je prijatelj Grega, upravo onaj koji ga je nagovorio na skok i koji ga je spasio iz vode nakon skoka, javio da će doći po njega u Crikvenicu i da zajedno idu na Krk.

– Dečki su shvatili da nije zafrkancija, došla je hitna, odvezli su me u Rijeku, tamo sam operiran, a onda su se godinu dana izmjenjivale bolnica, operacija, toplice, rehabilitacija… Slomio sam peti kralježak i ostao potpuno nepokretan. Imao sam jako otežano disanje, a s vremenom i rehabilitacijom uspio sam donekle vratiti samo funkciju ruku, ali još uvijek to nije ni 40 posto mogućnosti ruku zdravog čovjeka. Ne mogu micati prste na rukama, ne radi mi triceps, ne radi mi desni zglob, biceps nije kakav je bio… Mnogi ne razumiju razliku između moga stanja, tetraplegije, i stanja paraplegije, s normalnim rukama. Ja sam potpuno ovisan o nekome drugom, a osoba s paraplegijom sve može sama.

Pozivom smo Slavena Škrobota zatekli na Krku, u kampu gdje je i stradao. Ali u njegovu glasu ni traga ljutnje, razočaranja, pesimizma, ogorčenosti.

– Prije nekoliko dana tu su bila sva tri prijatelja, i onaj u kojega sam se zabio, njemu je tada puknuo samo mišić na bedru, i dečko koji me izvukao iz vode, i onaj četvrti, oni su bratići, Slovenci. Mi smo u super odnosima, oni me ne doživljavaju kao nekoga u kolicima, putujemo skupa, nema nikakvih loših emocija među nama. S njima sam u tom kampu od djetinjstva, mi smo prijatelji za cijeli život. Shvatio sam da, bez obzira na moj invaliditet, želim proputovati svijet, da želim ljudima koji su u sličnoj situaciji kao ja svojim savjetima i iskustvom pomoći da se odvaže na putovanja. Želim im pokazati i dokazati da bez obzira na invaliditet mogu slijediti i ostvariti svoje snove, baš kao i ja, da postoji još mnogo toga što život može ponuditi, čak i nakon ovakve nesreće – govori Slaven i tako nezaustavljivo širi pozitivnu energiju.

Prijatelji


Da misli ozbiljno, dokazuje popis zemalja u kojima je bio, a na tom popisu je Australija, Egipat, Maroko, Tanzanija, Jordan, Šri Lanka, Turska, Rusija, gotovo sve zemlje Europe… Pratnja nije uvijek ista, na put s njime idu prijatelji, netko s interneta, sestra, prijatelj Grega, na prvom letu, u Madrid, s njim je išla majka. Slaven piše o svojim putovanjima na društvenim mrežama, prati ga više od 40.000 ljudi, pa sada već žele i putovati s njime.

Leila Elhoweris, redateljica filma kojega je projekcija i bila povod ovom tekstu, studentica je diplomskog studija filmske i televizijske režije i produkcije u Zagrebu, a svoj uradak nazvala je biografskim filmom o putopiscu koji je obišao svijet a da nije napravo ni jedan korak. Ona je snimila priču o mladiću koji je unatoč nevjerojatnim životnim nedaćama uspio pronaći način da prevlada sve prepreke, koji se nije predao ni kada je bilo najteže, i koji je svojom upornošću pokazao da ništa nije nemoguće. Leila se trenutačno priprema za snimanje kratkog igranog filma za koji je sama pisala scenarij i koji će i režirati, a taj će film ujedno biti i njezin diplomski rad.

Petar Žarković
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana